Čuda koja su prethodila kanonizaciji svete Rite
Sv. Rita iz Cascije bila je skromna i sveta žena, koja je živjela u 15. stoljeću. I tijekom života i nakon smrti bila je snažni zagovornik, uvijek je molila za one u bezizlaznim situacijama. Svetoj su se Rite neposredno nakon njezine smrti pripisivala brojna čuda. Dokumentirano je njih čak 11.
Otada je poznata kao snažna zagovornica, koja je izmolila bezbrojna čuda, osobito u bezizlaznim situacijama. Ipak, službeno je kanonizirana tek 1900. godine. Bila su potrebna tri zadivljujuća čuda koja su bila dokaz da se vjernici mole ovoj svetici bez oklijevanja. Ovo su zapisi o ta tri čuda, kao što je navedeno u službenom Dekretu kanonizacije koje donosi portal Aleteia
Prvo je čudo ugodan miris tijela svetice, čije postojanje potvrđuju brojni pouzdani svjedoci, tako da bi svaka sumnja u tu činjenicu bila apsurdna. Štoviše, ne može postojati nikakvo logično objašnjenje za postojanje toga mirisa, što je ustanovljeno i istraživanjem. Nadalje, taj se miris širi na način koji je iznad uobičajenih zakona prirode, što potvrđuje da se radi o nadnaravnom.
Drugo se čudo dogodilo Elizabeth Bergamini, djevojčici koja je bila u opasnosti da izgubi vid. Bila je to posljedica malih boginja. Njezini roditelji odlučili su potražiti pomoć u augustinskom samostanu, gdje su molili sv. Ritu za zagovor. Dolaskom u samostan dijete je odjeveno u zavjetnu odjeću u čast sv. Rite. Nakon četiri mjeseca, djevojčica je jednog dana progledala. Odmah nakon toga počela je, zajedno s redovnicama, zahvaljivati Bogu koji je učinio čudo po Ritinu zagovoru.
Treće čudo dogodilo se Cosimu Pelligriniju, koji je patio od kroničnog gastroenteritisa i hemoroidalnih tegoba. Stanje mu je bilo toliko ozbiljno da nije bilo nade za oporavak. Bio je na samrti, kad je odjednom vidio svetu Ritu kako ga pozdravlja. Nakon toga povratila mu se snaga, uskoro i apetit, a nakon određenog vremena mogao je i raditi kao mladić, premda je bio u poodmaklim godinama.
MOLITVA SVETOJ RITI
O uzvišena čudotvorko, sv. Rito, svrni svoje milostive oči na me patnika i nevoljnika. Ti vidiš moje jadno srce okruženo trnjem kako krvari od boli. Ti vidiš, o slatka svetice, da u mojim očima više nema suza, jer su sve presušile. Umoran sam i obeshrabren tako da i sama molitva umire na mojim usnama. Moram li očajavati u takvim teškim nevoljama moga života?
O, dođi, budi mi na pomoć i pripomoć. Nije li tebe kršćanski narod prozvao sveticom nemogućeg, zagovornicom nevoljnika? Iskaži dakle, čast svojemu imenu, isprosi za me milost koju od Boga molim… (navesti što). Svi veličaju tvoju slavu, svi govore o tvojoj darežljivosti, zar ću samo ja ostati razočaran, jer me ti nisi saslušala? Ah, ne! Moli, stoga, moli za mene Isusa, da se smiluje mojoj nevolji, da po tebi, o sveta Rito, mogu isprositi ono za čime tako gorljivo čezne moje srce. Amen.
