‘Tu večer spoznala sam da zlo postoji, da je u meni’ – 10 godina od čudesnog obraćenja Simone Mijoković
‘Tu večer spoznala sam da zlo postoji, da je u meni’ – 10 godina od čudesnog obraćenja Simone Mijoković Simona Mijoković najpoznatije je je čudo obraćenja u hrvatskoj javnosti, a njezinom dramatičnom preokretu i ponovnom rođenju neprestano svjedočimo kroz njena svjedočanstva koja diraju, bude i dotiču tisuće hrvatskih ljudi.
Prošlog tjedna, Simona je, kako je sama posvjedočila, proslavila svoj deseti rođendan s Isusom, a na društvenoj mreži objavila je pomalo potresno svjedočanstvo koje je mnogima izmamilo suze na oči.
Prenosimo dijelove svjedočanstva u kojem iznosi detalje svojih prvih susreta s Isusom, paterom Zvjezdanom, Taborom neopisivom radošću, ali i zlom od kojeg je, Božjom milošću, oslobođena:
Simona tako piše:
“Prošli vikend na Taboru proslavila sam svoj najdraži rođendan. Onaj koji je ‘vječan’, iz Duha. Ponovno rođena rekla bih …
Nikad neću zaboraviti svoj dolazak na Tabor, kada me Ante doveo 7.2.2012 u Samobor na Tabor .
Prvo pitanje patera Zvjezdana bilo je presudno za mene, a ono je glasilo: da li sam došla samovoljno ili me Ante nagovorio?
Samovoljno sam došla , želim promjenuu, želim živjeti pomislih, a danas bi oblikovala
te riječi u: ‘Želim se ponovno roditi .’ Pater Zvjezdan pozvao me u kapelicu , pred Tabernakul. Pred Svetohranište . O, koliko sam učila, da zapamtim i naučim tu riječ -Tabernakul.
Pater Zvjezdan ispitivao me o načinu života. Kako živim, s kim živim, od čega živim.
I dan dana sjećam se našeg razgovora ‘da je ovoga trenutka, moj duh se slomio, srce malo i slabo rasplakalo, a riječi Istine samo su izlazile … Ta samo Istina Oslobađa , nemojte to nikada zaboraviti, što god da se dogodi, što god napravili, recite Istinu jer Ona će vas osloboditi i darovati novi život kao što je darovala i meni.
Tada 7.2.2012 rekla sam: Da Istini , a danas bi formulirala te riječi u: ‘Evo me Gospodine dolazim vršiti Volju Tvoju.’
Pater Zvjezdan pozvao me 9.2.2012 na seminar , rekao je dođi Simona, Isus je pripravio novi život za te , bit će kušnji biti će i napasti ali dođi . Rekla sam: ‘Doći ću sigurno!’ 9.2.2012 doveo me Ante na Tabor oko 17 h ? Malo sam već kasnila ali došla sam. U dvorani pjevali su ljudi različite dobi: odlučio sam slijediti Krista neću se vratiti nikada.
Uz to su i plesali. Različiti pokreti ruku i tijela uz taktove pjesme, šta je ovo?
Pomislila sam. Čudno je bilo, a opet takva radost u zraku. Ajme pa ja takvu radost iskrenu nikad nisam doživjela.
Od silne radosti i slavljenja Gospodina tijelo mi se počelo tresti. Prve reakcije su došle, iako nisam znala što mi se to događa, ali osjetila sam kao da neko zlo odlazi od mene, odlazi i tuga, ali sve je to bio tek početak.
Pateru Zvjezdanu bilo je jako drago što me vidi i uvijek me od prvog dana budno pratio pogledom i pomoći. Zaista bio je moj duhovni otac.
Nitko me nije gledao takvom milošću i ljubavlju kad sam mu nabrajala grijehe kao on. Suzama u očima. I imao je i autoritet , bio je i strog u ljubavi ali upravo ta strogost je bila moja stijena, stijena Isus na kojoj sam počela polako graditi moj novi život .
10.2.2012 petak Tabor, Ante me dovodi, a uzima Gabicu da ju čuva. Kaže važnije je da ja budem na Taboru. Iako je on krenuo prije mene. Danas je Ispovijed!
Sveta misa i klanjanje, molitva oslobođenja, otklanjanja i polaganje ruku.
Imala sam veliku tremu.
Ok mali dio rekla sam pateru Zvjezdanu u utorak u kapelici ali sad je Ispovijed, ajme mislim si trebam sve ispričati. Kako ću to? Kako ću se sjetiti ?
Ante mi je pričao o poslužiteljici Kati, kako mu pomogla i rekao povjeravam te njoj i pateru. Vjerujem da će te oni usmjeriti.
Katu sam srela u kuhinji kad sam jela, došla je da me upozna, a njen pogled, prodoran osjetila sam u duši. I svaki put kada bih došla na Tabor uvijek je znala kako sam, čim bi me pogledala – oči u oči .
Kata je osoba koja je uz moje najbliže zna sve o meni. Uvijek sam joj sve pričala i slabosti, padove, grijehe, planove, sve. I uvijek me čuvala. Bila sam njena djevojčica.
Tako mi tepala, a kada sam plakala tražila sam da se sakrijem u njen zagrljaj, kroz kojeg me isto Isus liječio Pitala sam Katu kako da se ispovijedam? Pa ja se nisam i ispovijedala od sakramenta pričesti i krizme. Ne znam kako ide to? Bilo me tako sram, tako sam se prvi put osjećala jadno i siromašno. Pa ja ništa ne znam. Dok je većina stajala u redu prema dvorani gdje je bila ispovijed, pratila sam poglede ljudi, i osjetila da oni znaju!
Pa zar sam ja jedina koja se ‘ne zna ispovijedati’? Kata mi rekla ne brini dušo (prvi put netko me nazvao dušo, osjetila sam svu ljubav u tome, a kad bi mi rekla dijete drago moje srce se topilo od radosti. I umazana, zmazana, ukaljana svim mogućim grijesima ovoga svijeta, netko me nazvao dušo i dijete drago. I pater Zvjezdan često mi je govorio dijete si dobrog Oca.
Kata mi je rekla da idem u kapelicu pomolim se i osluškujem srce, i napišem na papir Isusu moje grijehe. I od prvog dana, evo 10 godina kad god ju nešto pitam uvijek mi kaže pitaj Isusa u srcu, na misi, pred Presvetim. Taj dan ispisala sam 7 papira . Baš 7 papira. 7 papira A4 formata ispisanih grijesima koje znam, kasnije kako sam dolazila na Tabor duh je sve više dobivao spoznaju lutanja, grijeha, bezakonja i sve sam to predavala na ispovjedi.
Kad sam došla pateru Zvjezdanu pitala sam je li smijem čitati s papira, posramljeno, on me blago pogledao i rekao, naravno. Tu i tamo pogledala bih ga i mislila dali me sudi?
On je mirno sjedio, oči su mu se napunile suzama i došao je trenutak mog prvog oslobođenja: Odrješenja grijeha ! Ljudi dragi, noge su mi klecale, osjetila kao da mi “vjetar nosi noge i tijelo” Plakala sam i onda Radost. Radost neopisiva.
Izašla sam iz dvorane prema kapeli molit pokoru, a takvu radost osjećala sam, da sam u jednom trenutku mislila da ‘ lebdim’. Da ne koračam po podu. Koje olakšanje !
Nakon svete mise bila je večera i onda molitva otklinjanjaanja i polaganje ruku.
Tu večer spoznala sam da zlo postoji, da je zlo u meni, da unatoč ispovjedi nisam slobodna, da demoni postoje!
Kada pričam, svjedočim danas o tome u svijetu, svijet mi se smije, naravno, duh svijeta neprijatelj je Kristu, a znamo tko je knez ovoga svijeta. I nije mi važno kad se svijet smije, važno mi je da svjedočanstvom, ako mogu da se spase duše. Da se proslavi Gospodin, Jedini dostojan svake slave i hvale!
A najveća zamka Zloga jest uvjeriti čovjeka da on ne postoji.
Da grijeh ne postoji, da ti savjest ne radi, da živiš kako želiš, ali ne zaboravimo ne možemo do kada želimo tako živjeti. Svemu dođe jednom kraj.
Moj kraj života u blatu grijeha i ponoru bezakonja došao je na Taboru prije 10 godina kada je izreklo moje malo srce svoj : ‘DA , DA, DA!’
Na polaganju ruku Marija je pjevala – ‘Samo Tvoja ljubav Bože’ i tada kada sam došla pred Presveto, kod Isusa preko patera Zvjezdana , pala sam na koljena i opet rekla : Da !
Tako je započeo moj novi život.
Kada se pater Zvjezdan preselio Ocu, mnogi su rekli da ću se vratiti u svijet , ali nisam. Bili su u krivu .
A znate zašto ? Jer moja tajna ustrajnosti je zaljubljenost do kraja u Isusa Pronašla sam Onog koga ljubi duša moja, i više nikada Ga ne puštam !
Nitko me nije i neće voljeti kao što me voli moj Isus. Moj ljubljeni Isus , moje sve.
U svetoj pričesti je sva moja snaga i mir , sva radost i ljubav . Sveta misa moja je najveća molitva. Od prvoga dana .
Evo 10 godina, jer Njegova Milost pronašla me. Kata mi je rekla prije 10 godina: kada idem na pričest da tražim ‘ samo ‘ ljubav od Isusa . Rekla je traži ljubav, ljubav i ljubav. I ta ljubav sve će ti progovoriti.
Ta ljubav promijenila je moj život .
I dan danas tražim svaki dan u molitvi, na svetoj misi, u svetoj pričesti – Njegovu ljubav i milost i dosta mi je. Imam sve.
Uz Gospodina dobila sam nove prijatelje , dobila sam novi pogled, dobila sam novo srce ! Srce jest malo ali vjerujem da je od mesa , trudi se kucati za Boga i bližnjega .
Dragi prijatelji sve će proći ali u Nebo nam je doći , ne zaboravimo to nikada . Kada je teško , kada su progonstva , bolesti , i kada je veselje .
U svemu treba Ostati ,
Vjeran Kristu do kraja.
Ljubeći Ga do kraja,
Slijediti Ga do Kraja.
Molite za me, mali sam čovjek, grešan, ali žedan Njegove Ljubavi .
Ljubavi koja me otkupila,
Ljubavi koja me oslobodila,
Ljubavi koja me ozdravila,
Ljubavi koja mi darivala novi život,
Život u Isusu Kristu . 10 godina s Pastirom Dobrim. Jer bilo mu je milo ostaviti sve pravedne ovčice i krenuti za mnom crnom da me vrati u Svoje stado.
I u tom Stadu radosno i svjedočiti ću Ga dok god dišem, dok god mi ovo moje malo srce bude kucalo. Do kraja ! Isuse hvala Ti. Isuse slava Ti.
Jer novi čovjek postala sam u blizini Tvoje Ljubavi, Ljubavi koja mi je darovala novi život, ljubljenog muža Stanislava i moje najdraže, one za koje uz Isusa i živim – moju dječicu Gabrielu, Joshuu Amaliu, Josipu, Zvjezdanu.
.. Ta Bogu ništa nije nemoguće, poručila je!
