Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski
Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski Danas slavimo spomendan dvojice velikih Kapadočana, velikih prijatelja i crkvenih otaca Istoka, Bazilija Velikog i Grgura Nazijanskog. Današnje svece zajedno s Grgurom iz Nise nazivamo „Kapadočanima“ po pokrajini iz koje potječu. Povezani su prijateljstvom i krvnim vezama.
Pavić i Tenšek u svojoj „Patrologiji“ karakteriziraju ih ovako: Bazilije je čovjek akcije, Grgur Nazijanski vješt govornik a Grgur iz Nise filozof i mistik.
Bazilije je rođen u gradu Cezareji u pokrajini Kapadociji negdje 330. godine poslije Krista. Potjecao je iz obitelji koja je Crkvi dala više svetaca, tako da su sveci i Bazilijeva baka Makrina, majka Emelija, sestra Makrina mlađa te braća Petar i Grgur Nisenski. Bazilije je bio veoma obrazovan, polazivši škole u Cezareji, Carigradu i Ateni. U Ateni se sprijateljio s Grgurom Nazijanskim. Po povratku sa studija iz Atene, na nagovor sestre Makrine, napušta svijet razdijelivši svoja dobra i povlači se u samoću.
Na poziv građana Cezareje vraća se iz osame kako bi predavao retoriku. Međutim, nezadovoljan tim poslom, odlučuje se posvetiti monaškom životu. U to vrijeme u Crkvi bukti arijanska kriza. Bazilije obilazi monaške naseobine po Palestini, Egiptu i Mezopotamiji kako bi se upoznao s njihovim načinom života.
Po povratku se opet povlači u samoću, gdje je napisao i monaška pravila, međutim iz samoće ga je pozvao biskup Euzebije koji ga je zaredio za svećenika, a nakon Euzebijeve smrti, Bazilije postaje biskupom Cezareje.
Bazilije je kao biskup pokazao sve svoje organizacijske sposobnosti. Biskupima je postavio brata Grgura i prijatelja Grgura Nazijanskog. Brinuo se za odgoj svećenika i potrebe vjernika. Osniva bolnice i domove za siromašne i bolesne. Uspio je uza sve to razviti i živu i plodnu teološku i spisateljsku djelatnost, boreći se perom i riječju protiv krivoga nauka. Bazilija zbog monaškog pravila koja je napisao smatraju i ocem istočnog monaštva. Umro je 379. godine, a još su ga za života nazivali Velikim.
Zajedno s Bazilijem slavimo i njegova prijatelja Grgura iz Nazijanza. Grgur se rodio 329. godine. Otac mu je bio biskup. Polazio je škole u Cezareji, Aleksandriji i Ateni, gdje se sprijateljio sa svetim Bazilijem, za kojega je rekao da su njih dvojica bili „jedna duša u dva tijela“.
Zaređen je za svećenika pa za biskupa ali se poslije povukao u samoću. Odatle su ga pozvali za biskupa Carigrada ali se i odatle povlači i vraća u Nazijanz. Umro je 390. godine. Bio je kontemplativnijeg karaktera od Bazilija, ali vrstan govornik. Nije ostavio neka velika teološka djela, ali je sveto Pismo i crkvenu predaju izlagao toliko jasno da su ga prozvali „Bogoslovom“. I Bazilija i Grgura crkva je počastila naslovom „crkvenog naučitelja“.
