Čudo koje može učiniti samo Bog: Vrtlaru iz Belgije narasla je kost koju nije imao
Stvoriti iz ničega kost, žile, kožu, mišiće, tetive – čudo je koje može učiniti samo Bog, zato su svi zaprepašteni kad čuju ovo Poznati francuski ateist Felix Michaud izjavio je da bi samo ponovno izrastanje amputirane noge bilo čudo koje nitko ne bi mogao dovesti u pitanje, ali po njemu takva činjenica nikada nije pronađena u povijesti i sigurno se nikada neće dogoditi.
Isto tako, vođa antireligijskog pozitivizma devetnaestog stoljeća, neurolog Jean Martin Charcot, ismijavao je iscjeljenja u Lourdesu, tvrdeći da nikada nije naišao na amputirani ud koji raste.
U istom duhu, poznati francuski pisac Emil Zola otputovao je u Lourdes kako bi tada opisao da je sve što se tamo događa plod fanatizma, iluzije, halucinacije ili prijevare. Kad je vidio brojne zavjetne darove ozdravljenih ljudi obješene ispred špilje Gospinih ukazanja, tada je ironično rekao: “Vidim mnogo štapova i štaka, ali ne vidim nikakvu drvenu nogu.”
Ti su ateisti snažno vjerovali da će znanost razjasniti sve misterije i na kraju eliminirati svo “katoličko praznovjerje”. Samo ih je očita činjenica poput ponovnog rasta odsječene noge ili ruke mogla uvjeriti u postojanje nadnaravnih sila, kako su i sami tvrdili. Bili su sigurni da se ovako nešto nikada nije dogodilo i da se nikada neće dogoditi. Ova sigurnost slobodnih mislilaca proizlazi iz njihove slijepe vjere u ateističku ideologiju.
Međutim, njihovo uvjerenje da nijedna amputirana noga ili bilo koji komadić kosti nikome nikada nije nekim čudom vraćena, zajedno s mišićima, kožom, živcima i krvnim žilama, nije bilo istinito. Jer ti ljudi nisu shvaćali da su upravo čuda koja su zahtijevali, bila detaljno dokumentirana znanstvenim istraživanjima.
Trenutna obnova tkiva
Jedno od najtemeljitije istraženih i dokumentiranih čuda bilo je trenutno izlječenje (u kombinaciji s ponovnim izrastanjem kosti od 6 cm) Petera van Ruddera, belgijskog vrtlara iz Jabbeckea u Flandriji.
Dana 16. veljače 1867. godine srušeno stablo mu je zgnječilo i tako nažalost slomilo kosti; tibiju i fibulu lijeve noge na način da je potpuno izgubio šest centimetara koštane strukture. Rezultat je bila gadna, gnojna rana.
Osobni kirurg kraljevske obitelji prof. Thiriart je zajedno s liječničkim konzilijem odlučio odmah amputirati zahvaćeni ekstremitet. Pacijent je, međutim, odlučno odbio i, unatoč velikim patnjama, osam godina zaredom nije pristao da mu se odsiječe noga.
Tada se sve više produbljuje njegovo povjerenje Majci Božjoj. Dana 7. travnja 1875. van Rudder je, svladavši strašnu bol, otišao sa suprugom u Oostaker, gdje je sagrađena kopija pećine ukazanja Gospe Lurdske. Kad je teškom mukom stigao do mjesta, od srca se molio pred Gospinim kipom za oproštenje grijeha i molio zagovor Marije da mu se omogući raditi i uzdržavati svoju brojnu obitelj.
U jednom trenutku osjetio je da se nešto čudno događa u njegovom tijelu. Odmah je odbacio štake, pritrčao bliže liku i pao na koljena pred noge Djevice Marije. Vrisak njegove supruge koja je stajala u blizini natjerao ga je da shvati da se dogodilo čudo – iznenada je ozdravio.
Liječnički pregledi potvrdili su Petrovo potpuno izlječenje – u jednom trenutku na nozi mu je nadomještena kost koja nedostaje preko šest centimetara, te tetive, krvne žile, mišići i koža. Sve je bilo napravljeno ni od čega.
Višestruka znanstvena istraživanja potvrdila su činjenicu njegovog potpunog i trenutnog izlječenja uz obnavljanje cjelokupne nedostajuće koštane strukture lijeve noge. Van Rudderov poslodavac – vikont Alberich du Bus, visoki predstavnik masonske lože – prešao je na katoličanstvo kada je vidio što se dogodilo.
U povijesti Crkve dogodila su se mnoga slična čudesna ozdravljenja. Među njima je potrebno prisjetiti se pomno istraženog čuda obnavljanja amputirane noge više od dvije godine nakon reza. Dogodilo se u gradu Calanda, koji se nalazi oko 100 km od Zaragoze. (…)
U povijesti se stalno pojavljuju činjenice koje potkopavaju temelje ateističke ideologije. Oni su sve vrste čudesnih znakova i događaja kojima Bog ukazuje na postojanje nadnaravne dimenzije stvarnosti.
Čuda su specifičan Božji “govor”, apel upućen ljudima porobljenim ateističkom ideologijom, da je čvrsto odbace i otvore da prihvate otajstvo Njegove ljubavi.
Za sve kršćane vjera u Evanđelje povezana je s vjerom u najveće čudo koje je bio Božić i Kristovo uskrsnuće, te u čuda koja je Isus činio tijekom svoje javne službe, te nakon svoje smrti i uskrsnuća – s vjerom u znakove i uskrsnuće, čudesa koja uskrsli Gospodin nastavlja činiti po zagovoru svoje Majke Marije i apostola i svetaca.
Gospodin Isus je rekao: “Ako ne vidite znakove i čudesa, nećete vjerovati” (Iv 4,48) i ukazao na značenje čudesnih znakova koje je činio: “(…) slijepi progledaju, hromi hode, gubavci primaju očišćenje, gluhi čuju, mrtvi su uskrsnuli, siromašnima se propovijeda Evanđelje. I blagoslovljen tko u mene vjeruje“ (Mt 11, 5-6).
Čuda i nadnaravni znakovi neprestano prate Božje djelovanje u povijesti našega spasenja. Postoje čuda koja Krist čini u duhovnom području: oproštenje grijeha u sakramentu pokore; Njegova stvarna, osobna prisutnost pod euharistijskim prilikama; svako obraćenje ili pojava vjere i ljubavi u ljudskom srcu, oprost i ljubav prema neprijateljima – uvijek su čuda Božje milosti u ljudskoj duši.
Isus Krist izvodi čudesna ozdravljenja i u ljudskom tijelu. Ovim izvanrednim znakovima želi ojačati ili potaknuti vjeru u ljudima, kako bi mogli otvoriti svoja srca Njegovoj svemogućoj i poniznoj ljubavi i milosrđu.
Ponovimo da je jedini temelj i izvor vjere za svakog kršćanina prihvaćanje prekrasnih činjenica Božića i uskrsnuća Isusa Krista. Svatko tko odbacuje ove činjenice i ne vjeruje u njih više nije kršćanin.
S druge strane, svi drugi čudesni događaji imaju za cilj samo oživjeti i produbiti vjeru u stvarnu prisutnost i spasonosno djelovanje Boga, koji je postao pravi čovjek u utrobi Djevice Marije, da svojom smrću i uskrsnućem ostvari naše spasenje.
Sveti Ambrozije je napisao: “Svi koji odbacuju živoga Boga kleče pred “bogom ništavila” i pozivao je: “Služite Kristu, jer samo je On jedini dobri i milosrdni Gospodin koji ne robuje nego nudi pravu slobodu.”
Vlč. Mieczysław Piotrowski
