Zlatko Sudac: “Počivanje u Duhu, nije uvijek znak da je Duh sveti sišao na tebe, često to bude pokazatelj da s tom osobom…”
Zlatko Sudac: “Počivanje u Duhu, nije uvijek znak da je Duh sveti sišao na tebe, često to bude pokazatelj da s tom osobom…” Često na karizmatskim susretima susrećemo ljude koji padaju pod polaganjem ruku svećenika na pod. Često se na karizmatskim susretima to dogodi i prije nego je svećenik ili laik koji predvodi molitvu uopće položio ruke na ljude. Često se nakon pada ljudi tresu, ili plaću, dok većina mirno leži u nekom stanju blaženstva.
Taj se fenomen još naziva i počivanje u Duhu Svetom. Mnogi naime svjedoče da prilikom polaganja ruku njihovo tijelo i duša budu obavijeni nekom ljepotom, neopisivom milinom iz koje se ne želiš ustati. Mnogi osjete i snagu te silu koja ih obara, a većinom su iskustva nakon takve molitve pozitivna. Ljudi se osjećaju napunjeni Duhom Svetim i Božjom snagom a za vrijeme takve molitve nerijetko se događaju i ozdravljenja srca i duše. To naime nije sporno.
Sporno je onda, a nažalost ni to nije rijetko, kad pomisliš da je padanje znak Božje prisutnosti, a ako ostaneš stajati, pomisliš da nešto nije uredu s molitvom. Sporno je ako se odlazi na takve susrete pa se umjesto u Boga Živoga gleda tko je pao, tko nije pao, a najgore je kad se ljudi trude pasti samo da ne bi bili među onima koji nisu pali.
Nažalost, i takvo pristupanje ovom fenomenu je učestalo pa mnogi svećenici za vrijeme polaganja ruku to čine na sjedeći, kako bi izbjegli da sam fenomen postane zanimljiviji od Živoga Boga.
Vlč. Zlatko Sudac na jednoj je duhovnoj obnovi upozorio ljude na ‘padanje u duhu’ i rekao im sljedeće:
‘Slušajte me, vi ljudi, meni je puno draže da ostanete dostojanstveni, jer sam molio molitve za oslobođenje i egzorcizme. Ljudi tada padaju po podu, valjaju se i tresu. Počivanje u duhu, nije uvijek znak da je to milost od Boga, da je Duh sveti sišao na tebe. Nego to često bude pokazatelj da s tom osobom nešto nije u redu! Ili je demonologija, ili je čista psihologija! Zato mi je puno draže da ostanete u dostojanstvenoj molitvi.
Ako treba, plačite, pustite suzu, ali molite iz srca dostojanstveno. Draže mi je da ste na nogama ili koljenima nego da mi „padate u duhu“. Jer pitanje je koji vas duh „ruši“. Pitanje je zašto se vi „rušite“ pred Presvetim?! Nemojte hiniti, nemojte glumiti, samo gola istina pred Bogom, koji je pred vama!“
