“Dylana su doveli Deiniolu, kako bi se oprostio od svoga brata blizanca na samrti a onda se dogodilo čudo”
“Dylana su doveli Deiniolu, kako bi se oprostio od svoga brata blizanca na samrti a onda se dogodilo čudo” U kulturi zatrovanoj pobačajem, mnogi ljudi pogrešno vjeruju da život započinje rođenjem. Ovakvim nevjerojatnim pričama o blizancima imamo potvrdu da su njihovi dragocjeni životi započeli u svakom smislu u majčinoj utrobi.
Zadivljujuću priču o tome kako blizina, dodir i zagrljaj mogu spasiti život donosi Life News.
Blizanci Dylan i Deiniol Zimunya rođeni su nakon svega 25 tjedana trudnoće, a pri rođenju su težili samo 900 i 850 grama. Njihov dolazak uslijedio je neočekivano nakon što je njihova majka Hannah prerano dobila trudove i rodila ih dva dana kasnije u bolnici. Dječaci su u početku bili zajedno u jedinici za intenzivnu njegu novorođenčadi u Boltonu u Engleskoj, no kasnije je Dylan prebačen u drugu jedinicu udaljenu 60 kilometara, što je bilo u blizini njihove obiteljske kuće u Wrexhamu.
Majka dječaka, koja sa suprugom Xavijem ima još troje djece, rekla je za BBC: “Očekivali smo da će se dječaci roditi ranije s obzirom da su blizanci, ali mislim da nitko ne očekuje i ne može se pripremiti na ovako nešto… Cijelo iskustvo je bilo zastrašujuće.”
Dylana su doveli Deiniolu, kako bi se oprostio od svoga brata blizanca.
Teškoće su se nastavile. Bez velikog brata, Deiniolovo stanje počelo se pogoršavati, a 14 tjedana nakon njegova rođenja, Deiniolovi liječnici vjerovali su da neće preživjeti. Deiniol je još uvijek trebao 100% opskrbe kisikom i nije se oporavljao. Dylana su doveli Deiniolu, kako bi se oprostio od svoga brata blizanca.
Kad su dječake smjestili jedan do drugog, Dylan je mazio Deiniola i, iako su proveli samo pet minuta zajedno u inkubatoru mazeći se, satima kasnije Deiniolovo stanje se stabiliziralo, a opskrba kisikom smanjena mu je na 50%.”
Njihova majka kaže: „Bilo je nevjerojatno. Dylan je nekako, samim time što je bio uz njega, uspio pomoći Deiniolu – učinio je da mu bude bolje. Nisam to uopće očekivala, kao ni sestre i liječnici.”
Kad je Dylan otišao, Deiniolovo stanje ponovno se počelo pogoršavati. Opskrba kisikom mu je povećana, a njegov medicinski tim još jednom je strahovao za njegov život. Sestre su predložile vraćanje njegova brata i rezultati su bili trenutni. “U roku od dva dana Deiniol je počeo samostalno disati. To je zaista bilo čudo … Spasio mu je život zagrljajem i maženjem. Bilo je dirljivo to promatrati, kao da nam svima žele reći da ih nikada nismo trebali razdvajati.”
Današnja medicinska istraživanja nemaju još dovoljno dokaza o prednostima liječenja prerano rođenih blizanaca zajedno ili odvojeno. Međutim, postoji nekoliko osobnih priča poput Zimunyjevih koje pokazuju koliko veza blizanaca može biti snažna i spasonosna. Moć povezanosti koju blizanci ponekad imaju pri rođenju otkriva doseg razvoja koji se odvija u maternici. U kulturi zatrovanoj pobačajem, mnogi ljudi pogrešno vjeruju da život započinje rođenjem. Ovakvim nevjerojatnim pričama o blizancima imamo potvrdu da su njihovi dragocjeni životi započeli u svakom smislu u majčinoj utrobi.
Deiniolova obitelj vjeruje da mu je brat doista spasio život. Blizanci su ostali u bolnici dodatna dva mjeseca, a nakon još tri mjeseca u bolnici, Deiniol je napokon mogao doći kući.
Deiniol još uvijek treba kisik dok mu pluća ne sazriju, no dječaci su sretni i zdravi kod kuće sa starijim bratom i dvije starije sestre. Osim nevjerojatnih priča o blizancima koji se međusobno tješe pri rođenju i pokazuju jasnu vezu izvan maternice, ultrazvuk pokazuje da blizanci u maternici namjerno komuniciraju jedni s drugima, čak i puno prije rođenja, u samo 14 do 18 tjedana trudnoće.
Nadamo se da će priče poput ove Dylanove i Deiniolove potaknuti daljnja istraživanja o potencijalno spasonosnim vezama koje dijele blizanci te o tome kako najbolje odgovoriti na potrebe beba u maternici i nakon njihova rođenja, zaključuje Life News.
