Prestanimo gledati u ono smrtno i prepoznajmo ono besmrtno oko nas
Prestanimo gledati u ono smrtno i prepoznajmo ono besmrtno oko nas . “Marija, uplakana piljeći u prazan grob, gledala je prema dolje, nije tražila ono što je gore. Ona kao da uopće nije vjerovala da bi Isus mogao uskrsnuti. Zureći u taj prazan grob, bila je blokirana grobom i smrću, onim ovozemaljskim, nije težila i čeznula za onim nebeskim, već za ovim zemaljskim, čeznula je za Isusom kakvoga je poznavala na zemlji”, stoji na Facebook profilu fra Mate Bašića.
Njegovo razmišljanje prenosimo u cijelosti.
“U Kološanima čitamo: “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!”A kod Ivana, vezano uz izvještaj o uskrsnuću Isusovu vidimo: “U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« (…)”Dakle, Marija, uplakana piljeći u prazan grob, gledala je prema dolje, nije tražila ono što je gore. Ona kao da uopće nije vjerovala da bi Isus mogao uskrsnuti. Čak ga u osvrtanju nije ni prepoznala, dok je god Isus nije prozvao imenom i dok se god ona nije u potpunosti okrenula prema njemu. Zureći u taj prazan grob, bila je blokirana samim grobom, samom smrću, onim ovozemaljskim, nije težila i čeznula za onim nebeskim, već za ovim zemaljskim, čeznula je za Isusom kakvoga je poznavala na zemlji, pored kojega je koračala, onim tjelesnim, koji ju je podigao sa prašine ove zemlje. Stoga, po Uskrsu, prestanimo piljiti u ono smrtno, i prepoznajmo ono besmrtno, osvrnimo se oko sebe jer i nas netko, nama drag, tko više tijelom nije sa nama, stalno doziva, stalno uz nas korača, a mi mislimo da je neki vrtlar, neki obični čovjek ovoga svijeta. To znači živjeti pouskrsnu vjeru nade, vjeru života vječnoga.
