Djevica Marija je u Evanđelju govorila sedam puta, a njezine riječi posebno odjekuju u Velikom tjednu
Djevica Marija je prema evanđeoskim pričama, govorila sedam puta. Njezine riječi zaslužuju promišljanje vjernika, posebno tijekom Velikog tjedna.
“Kako će to biti, kad ja muža ne poznajem?” (Luka 1,34)
Marija je ove riječi izgovorila na Navještenje gdje joj se ukazao arkanđeo Gabrijel i prenio joj poruku da će začeti i roditi Sina, piše Catholic Stand. Anđeoska poruka Mariji donekle je slična najavama koje su upućene nekim neplodnim ženama Starog zavjeta koje su božanskom intervencijom postale majke važnih ličnosti u povijesti spasenja, poput Sare, majke Izaka, Hane, majke Samuela i Samsonove majke. Naše razmišljanje u vezi s Marijinim riječima moglo bi se sastojati od moljenja Božje pomoći u suočavanju s peripetijama i tajnama života. Uzmemo li trenutak da pomislimo da možda Bog ima plan za naš život? Zaboravljamo li često da su bolest i patnja dio ljudskog postojanja ma koliko ih željeli izbjeći?
“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. (Luka 1,38)
Istom je prigodom Marija izrazila potpunu rezignaciju na Božju volju. Vjernike podsjećamo da, dok iscrpljujemo sva sredstva za rješavanje svojih problema, predajemo ih Božjoj božanskoj ruci. Morali bismo se često zapitati: živimo li život najbolje što možemo, a Bog neka se pobrine za ostalo? Ili se oslanjamo isključivo na vlastite snage (ograničene kakve jesu), zaboravljajući da je možda Bog želio da odvojimo trenutak za razgovor s Njim?
Marijin pozdrav Elizabeti (Luka 1, 46)
To je sigurno bio uobičajeni židovski pozdrav Shalom (Luka 1,40). Ovom je prigodom Marija, otputovala „u brdsko područje u judejski grad“ kako bi posjetila Elizabetu, koja je trebala roditi Ivana Krstitelja. Njezino putovanje, naravno, nije bila šetnja parkom. Oni koji su hodočastili u tu brdsku zemlju potvrđuju da je to strma planina s neravnim terenom, ali Marija je požurila pomoći svojoj rođakinji. Lukino evanđelje govori nam da je “Marija ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.” Možda se trebamo zapitati: ponašamo li se ponekad preosjetljivo – udaljeni i neosjetljivi na potrebe drugih ljudi? Jesmo li se potrudili posjetiti one koji su u zatvoru, bolesnike i svoje starce i poslušati njihove često ponavljane priče? Ili nam je stalo samo do naših šefova i klijenata? Jesu li naša glavna potraga kupovina, blagovanje na otmjenim mjestima i provjeravanje „sviđa mi se“ u našim Facebook postovima?
“Veliča duša moja Gospodina i klikće duh u Bogu, mome Spasitelju”
Ovaj prvi redak Marijinog hvalospjeva (Luka 1, 46-56) poznat kao Magnificat izgovoren kod posjeta Elizabeti, kad je “čedo” u Elizabetinoj utrobi zaigralo. U svom Magnificatu Marija je shvatila kako njezini božanski darovi odražavaju Božje milosrđe, vjernost i velikodušnost. Što njezin Magnificat znači za nas kršćane? Hvalimo li i zahvaljujemo li Bogu čak i ako ne dobijemo ono za što molimo?
“Sine, zašto si nam to učinio? Evo otac tvoj i ja tužni smo te tražili “(Luka 2, 48)
Marija je izgovorila ove riječi kada su ga ona i Josip, nakon što su tri dana tragali za Isusom, pronašli u hramu gdje su starci bili zadivljeni Njegovom mudrošću! Ali u Isusovom odgovoru bilo je otajstvo: „Zašto ste me tražili? Zar niste znali da moram biti u kući svoga Oca?”
Marija je rekla „da“ na Navještenje i stoga je zacijelo pomislila da je morala pustiti Sina kojeg je rodila kako bi mogao ispuniti svoju misiju. Ovaj biblijski odlomak primjenjiv je na roditelje, posebno majke: Vodimo li svoju djecu Gospodinovim putovima – ustrajni, molitveni, nježni, spori na bijes, dobrotvorni, suosjećajni, brižni, vjerni? Ili ukazujemo na put do lijenosti, taštine i samoživosti?
„Vina nemaju“ (Ivan 2, 3)
Marija je primijetila tuđe potrebe prije nego što je itko to učinio, i zato je prirodno vjerovati da ona osjeća naše potrebe prije nego što mi to učinimo.
Marija je ove riječi izgovorila na bračnoj gozbi u Kani u Galileji, početku Isusove javne službe. Skrenula mu je pažnju na ljudske potrebe, a nakon toga je učinio svoje prvo čudo – pretvarajući vodu u najbolje vino koje je postojalo. Marija je primijetila tuđe potrebe prije nego što je itko to učinio, i zato je prirodno vjerovati da ona osjeća naše potrebe prije nego što mi to učinimo. To također pokazuje da Marija svojim zagovorom nastavlja donositi naše potrebe svome Sinu. Držimo li se Marije i molimo li je iz ljubavi ili samo da bismo tražili osobne usluge?
“Činite sve što vam kaže” (Ivan 2,5)
Marija je, istim povodom, ponovno razgovarala s onima koji su bili zaduženi za svadbenu gozbu. Osjetila je volju svoga Sina – da će On udovoljiti njezinoj molbi. Isusov postupak ukazuje na to da On blagonaklono gleda na Marijinu molbu. Razmišljanje u Svetom tjednu u vezi s ovim odlomkom trebalo bi nas potaknuti da se zapitamo: činimo li doista ono što nam Isus govori?
Njezine izgovorene riječi govore nam da bi se naša odanost njoj trebala pokazati u našim dobrim djelima.
www.medjugorje-news.com/ hkm.hr
