Sveti Petar Damiani borac protiv najvećeg zla unutar crkve
SVETI PETAR DAMIANI! Danas slavimo svetog Petra Damjanskog ili Damianija, velikog crkvenog reformatora.
Petar Damiani je rođen u gradu Ravenni. Kao vrlo mlad ostao je bez roditelja, te ga je odgajao stariji brat, koji je s njim jako loše postupao. Čim je malo poodrastao, dali su mu da čuva svinje, ali ga je potom k sebi uzeo drugi brat, arhiđakon u Ravenni. On ga je i školovao, te je Petar iz zahvalnosti uzeo njegovo ime za prezime, prozvavši se Petar Damiani. U školi se Petar pokazao izvrsnim, te je s vremenom postao i učiteljem. U ranoj je dobi počeo život posta i pokore, te je ispod odjeće svednevice nosio košulju od kostrijeti. Dijelio je milostinju sirotinji i često hranio siromahe za vlastitim stolom, osobno ih poslužujući. S vremenom je odlučio posve napustiti svijet, te postati redovnikom.
Pridružio se reformiranim benediktincima svetog Romualda, živeći kao pustinjak. Tu se posvetio proučavanju Svetog pisma. Pustinjaci su ga ubrzo izabrali za svoga poglavara. Ovu je službu obavljao mudro i pobožno. Kao poglavar osnovao je i druge pustinjačke nastambe. Mnogi su ga pape uzimali u službu, te ga je konačno Stjepan IX imenovao kardinalom biskupom Ostije. Ovu je službu Petar Damiani obavljao nerado ali s velikim uspjehom. Aleksandar II konačno mu je dopustio da se povuče u samoću, ali je zadržao pravo da ga pozove ako potrebe Crkve to budu zahtijevale. Iz samoće je drugima pokazivao primjer svojim strogim životom i moralnim naukom.
- 3 snažne pouke o svetosti iz života svete Cecilije
- Molitva Isusu u trenucima patnje i teške bolesti
- Biskupsko ređenje mons. Mladena Vukšića je u subotu 23. studenoga
- Čudotvorno raspelo na Čiovu ostalo neoštećeno u požaru
- Molitva i litanije svetoj Ceciliji
Posebno je bio strog kad se radilo o životu klerika i redovnika. Sveti Petar Damiani borio se protiv simonije, i podržavao klerički celibat. Sveti Petar Damiani pokornike je naprotiv unatoč osobnoj stogoći uvijek susretao blago i s razumijevanjem. Što je zahtijevao od drugih, i sam je živio, čak i u poodmakloj dobi. Dok se jednom vraćao u Rim s jedne crkvene misije, teško se razbolio blizu grada Faenze te je nakon osam dana i preminuo na današnji dan 1072. Zbog svojeg nastojanja oko reforme Crkve i brojnih spisa koji su za njim ostali, proglašen je i crkvenim naučiteljem.
