Egzorcist upozorava: Nešto je u opasno u zraku!
“Snažan okus pakla ovog tjedna. Mnoge od naših napaćenih tlačili su beznađe i očaj. Bilo je opipljivo. Ispod je bila struja bijesa, koja se povremeno očitovala u pogledu nasilja.
Jedan od naših ljudi s darom osjećanja duhovnih stvarnosti potvrdio je da snažan očaj pogađa ljude.
Nešto u zraku. Ljudi su s pravom zabrinuti zbog koronavirusa. Više me brine virus očaja i bijesa koji zaražava naciju. Potaknuto je zlom i pogađa mnoge.
U jednoj seansi kad se demon počeo očitovati, cijele očne jabučice njegovih plavih očiju postale su potpuno crne. U drugoj seansi demoni su nam slali prijetnje, izbacivali su svaku vrstu demonskog ruganja.
Sve je ovo pakao: bijes, očaj, nasilje. Oči duše postaju crne. Prljavština. Napadati bilo kakav privid dobra.
Kas sam predavao diplomiranom teološkiom razredu od 33 dobra katolika, dao sam im viziju pakla s. Faustine i pitao ih vjeruju li u to. Samo jedan je vjerovao.
Njezina je vizija bila privatno otkriće i stoga je čovjek nije dužan prihvatiti. Mogu razumjeti zašto nisu; čini se prestrašnim. Ali vjerujem da je sveta Faustina imala istinsku viziju. Zapravo, njezine riječi nisu mogle u potpunosti uhvatiti ovu strašnu stvarnost.
Ovaj smo tjedan još jednom ušli u prisutnost pakla. Bili smo okruženi zlom, odmjeravajući zrak oko sebe i tlačeći svaki duh. Demoni su mi rekli su da sam “slab svećenik” i zaprijetili da će pojačati napad na mene.
Napokon je tjedan završio. Ušao sam u svoj redoviti, mjesečni dan povlačenja. Tamo sam zatekao predivne ruke Majke koje me čekaju. Bila je potpuno svjesna svega. Ukinula je tlačenje pakla i zavladao je mir. Zaista sam “slab svećenik”. Ali ja imam lijepu i moćnu Majku, piše mons. Stephen Rossetti u svom egzorcističkom dnevniku.
Preporučuje pročitati viziju pakla svete Faustine:
‘Danas me je jedan anđeo vodio u ponore pakla. To je mjesto velikih muka.
Njegova površina je užasavajuće velika. Vrste muka što sam ih vidjela su slijedeće: prva muka koja čini pakao je gubitak Boga; druga – trajno predbacivanje savjesti; treća – ta se sudbina neće više nikada promijeniti; četvrta muka – vatra, što prolazi dušom, ne razarajući je; to je užasna muka; to je čisto duhovna vatra zapaljena Božjom srdžbom; peta muka – stalna tama i užasno zagušljiv miris; premda je tamno, đavli se uzajamno vide i proklinju dušu; oni vide svo zlo drugih i također svoje vlastito; šesta muka – neprestano sotonino društvo; sedma muka je užasni očaj, mržnja prema Bogu, hule, proklinjanje, psovanja.
To su muke koje zajednički trpe svi prokleti. Ali to još nije kraj. Postoje još posebne muke za duše, naime muke osjetila. Čim je pojedina duša sagriješila, time se kažnjava na strašni i neopisivi način. Postoje užasne pećine i bezdani mučenja, gdje se jedna muka razlikuje od druge. Naočigled te užasne muke bila bi umrla da me nije zadržala Božja svemoć. Grešnik treba znati da će biti mučen cijelu vječnost organom kojim je griješio.
O ovom pišem na Božju zapovijed, da ni jedna duša ne može izgovoriti da nema pakla, ili da tamo nitko nije bio i ne zna kako je tamo. Ja, sestra Faustina, bila sam po Božjoj zapovjedi u bezdanima pakla i da bih izvjestila dušama i posvjedočila da postoji pakao. Sad o tom ne mogu govoriti, jer imam Božju zapovijed to pismeno ostaviti. Đavli me jako mrze, ali po Božjoj zapovjedi moraju me slušati. Što sam napisala oskudna je slika onog što sam vidjela. Jedno sam mogla zamjetiti, tamo su većinom duše koje nisu vjerovale u postojanje pakla. Kad sam došla k sebi nisam se mogla odmoriti od užasa, kako duše tamo jako trpe. Stoga još srdačnije molim za obraćenje grešnika. Bez prestanka vapim Božjem milosrđu za njih. O moj Isuse, radije bih trpjela muke do konca svijeta, nego tebe uvrijediti i najmanjim grijehom.” – Sveta Marija Faustina H. Kowalska.
