25 godina od vlaka slobode. Putnici legendarnog vlaka otkrili su nam kako je bilo prvi put putovati preko oslobođenog Knina
Prije točno 25 godina, 26.kolovoza 1995., sa zagrebačkog Glavnog kolodvora u 8 sati i 7 minuta krenuo je ‘Vlak slobode’ prema Splitu i Kninu.
Dogodilo se to svega 20-ak dana nakon vojno-redarstvene operacije Oluja i oslobođenja Knina, a taj čin simbolički je predstavljao obnovu željezničke veze između Zagreba i Splita nakon četverogodišnjeg prekida.
Željeznička kompozicija imala je 20-ak vagona u kojima su se, uz predsjednika Franju Tuđmana, nalazili brojni državni dužnosnici i stranački čelnici, kulturni i javni djelatnici te prognanici iz netom oslobođenih područja.
Vlak je stajao u Karlovcu, Gospiću i Kninu, da bi u na svoje odredište stigao u 18:11, a po dolasku Tuđman će održati govor koji je ostao upamćen po njegovom pitanju ‘Što mi preostaje da vam još obećam?’ na koje je Riva uzvratila poklicima ‘Vukovar, Vukovar’.
Euforična lica hrvatskih političara iz vlaka, euforični dočeci na postajama, jasno oslikavaju kakvo je bilo raspoloženje tog dana, a svoje dojmove iz ‘Vlaka slobode’ za Dnevno su otkrili akteri tog povijesnog događaja, Jadranka Kosor i Mate Granić. Granić je tada bio ministar vanjskih poslova, dok je Kosor iz vlaka izvještavala kao novinarka Hrvatskog radija.
“Sve nas je nosio taj pobjednički duh. Hrvatska je bila teritorijalno integrirana, osim istočne Slavonije, no već tada smo znali da imamo sjajnu pozicju za pregovaranje oko mirne integracije. U takvom ozračju ukrcali smo se u ‘Vlak slobode’, predsjednik Tuđman bio je beskrajno sretan, raspoložen, što će kulminirati povijesnim dočekom u Splitu i obećanjem da ćemo doći i u Vukovar. I za mene osobno bio je to jedan od najsretnijih dana u životu“, ispričao nam je Granić.
Osvrnuo se i na cijelodnevno putovanje – putnici su proveli deset sati u vlaku, a potom je uslijedio i doček u Splitu…
“Nije bio ni najmanji problem. Kao liječnik sam naučio i na veće napore. Za vrijeme rata spavao sam tri sata na dan, a opet kao ministar – ako bih trebao odmor – mogao sam zaspati u automobilu kad bih išao 10 minuta od Ministarstva vanjskih poslova do Vlade… Meni, a vjerujem da bi vam svatko to potvrdio, biti cijeli dan u Vlaku slobode nije bio napor, već ogromna sreća, ogromno zadovoljstvo – bili smo svjesni da smo ostvarili snove mnogih generacija“, reći će bivši ministar vanjskih poslova.
S druge strane Kosor je imala posve radno putovanje u ‘Vlaku slobode’, a na neki način može se reći da je u njega ušla kao novinarka, a izišla kao – političarka.
“Da, u ‘Vlak slobode’ sam ušla kao novinarka, a nedugo potom nastavila sam karijeru kao političarka. Vrlo brzo nakon toga predsjednik Tuđman me je pozvao da se uključim u kampanju za parlamentarne izbore 1995. godine“, kaže.
“Sjećanja su, naravno, živa i sjajna. To je vjerojatno bio jedan od posljednjih veličanstvenih događaja u kojima sam sudjelovala kao novinarka. Tog dana mogla se osjetiti neka pozitivna energija, iskrena, istinska, prava radost velikog broja ljudi, svih koji su bili pozvani i bili putnici jer se u vlak ulazilo – s pozivnicom. Osim političara, u vlaku su bili i branitelji, obitelji poginulih, nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, ali i predstavnici drugih kategorija društva – umjetnici, gospodarstvenici. Recimo da je to bio presjek, ‘Hrvatska u malom’.”
Kosor je tada odradila živo javljanje iz vlaka koje se tada smatralo senzacijom. Danas se ‘live’ i zvukom i slikom može odraditi sa svakim pametnim telefonom, no ono su bila druga vremena. A sve je bilo, priznaje, plod slučajnosti.
“Ništa od tog ne bi bilo da već na početku putovanja u vlaku nisam pronašla telefonsku govornicu. To danas može nekom može zvučati smiješno, ali razgovarati iz govornice koja se nalazi u vlaku koji se kretao tada nije bilo nešto što bi mogli očekivati. U ‘Vlak slobode’ sam ušla s namjerom, takva je bila i redakcijska odluka, da snimam razgovore i poslije, po dolasku u Split, montiram veliku reportažu koja je trebala ići za ‘Kronike dana’ iza 22 sata. Međutim, kako sam otkrila govornicu i shvatila da se mogu javljati u živo, napravila sam od nje svoj mali pokretni studio, dovodila goste i radila s njima intervjue koji su išli izravno u eter.”
No, od svih putnika posebno pamti – Katu Šoljić.
“Znamo, izgubila je u ratu četiri sina. Ali, imala je nevjerojatnu energiju, bila je toliko sretna tog dana, činilo mi se da je najraspoloženija od svih putnika. Toliko se radovala konačnoj pobjedi i oslobađanju Hrvatske.“
Kosor nam je rekla kako tada nije previše razmišljala o tome da postaje dijelom povijesnog događaja o kojem će se, eto, pisati i 25 godina poslije.
“Iskreno, nisam razmišljala o dimenziji povijesnog događaja. I sama sam bila jako radnosna, uzbuđena što se javljam, što nas u tim trencuima mogu čuti slušatelji diljem svijeta, što su bile sjajne reakcije. Tek kad smo došli u Split – jasno, uz predsjednika i pratnju nisam mogla na Rivu, već sam se morala ‘izvlačiti’ u Radio Split da bih mogla raditi – i kad sam ugledala taj ogroman skup, te ljude koji su došli s tom radošću, pa ta prepuna Riva, nije se vidjelo broja ljudi.. Tad sam shvatila koliko je ono što se zbiva veliko i, naravno, da će to biti događaj o kojem će se i poslije puno pričati.“
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr/D.R.
- Dječak je bio mrtav 20 minuta, probudio se i rekao: ‘Vidio sam Isusa’
- Nakon tragične smrti supruga i djece izbacila je križ iz kuće a onda se dogodilo ovo…
- Fra Goran Azinović o strahu nakon smrti bliske osobe
- Krunica svetog Dominika oslobodila je čovjeka opsjednutog od 15.000 demona
- Papa Franjo: Budite blizu onima koji pate
