Zvona ne pozivaju samo na molitvu – ona imaju i skrivenu duhovnu snagu…
U starim gradovima, pogotovo u njihovim jezgrama, zvona zvone svakog sata sa zvonika crkve ili katedrale. Nekad se jedva čuju u gradskoj vrevi i prometnoj buci, ali na selu ih se može čuti kilometrima daleko. Crkvena zvona postoje od 5. stoljeća i bila su uobičajena u srednjem vijeku.
Posebno su bila u uporabi u samostanskim zajednicama, pozivajući redovnike, koji su se tijekom dana nalazili na raznim mjestima i zaduženjima po samostanu, da se okupe na molitvu u kapeli. Kasnije je taj običaj raširen i na župne crkve i zvona su služila da pozivaju vjernike na slavljenje mise, kao i na molitvu Anđeoskog pozdravljenja triput dnevno. Međutim u zvonima se skriva i velika duhovna moć. Kad se postavi novo crkveno zvono, ono se tradicionalno „krsti“ ili „posvećuje“ po biskupu ili župniku. Stari je obred nalikovao na krštenje, a i u novom se koristi blagoslov svetom vodom.
Zvonima se također daju imena u čast pojedinih svetaca zaštitnika, a mnoga su dobila ime po Blaženoj Djevici Mariji. Rimski obred predviđa veoma svečan blagoslov za crkvena zvona i govori o duhovnoj simbolici i sakramentalnoj moći koju zvona imaju, piše Aleteia
Bože, koji si odredio po blagoslovljenom Mojsiju, tvojem sluzi i zakonodavcu, da se izrade i zatrube srebrne trube u vrijeme žrtve, da bi se narod podsjetio njihovim jasnim tonovima da se pripremi za bogoštovlje i da se sastane na slavlje.
Daj, molimo te, da ovo zvono, predodređeno za tvoju svetu Crkvu, može biti posvećeno Duhom Svetim po našoj skromnoj službi, tako da, kada zazvoni i zazveči, vjernici budu pozvani u Božju kuću i u vječnu zaslugu. Neka se vjera i pobožnost naroda ojača i osnaži svaki put kad začuju njegov melodiozni zvuk. Neka on rastjera sve zle duhove, neka se munja i grmljavina, tuča i oluja utišaju.
Neka tvoja snažna ruka otjera sve zle sile zraka i neka dršću od zvuka ovog zvona i pobjegnu od svetog križa urezana na njemu. Po Kristu, Gospodinu našemu, koji je pobijedio smrt raspet na križu i koji vlada u slavi Boga Oca, u jedinstvu Oca i Duha Svetoga, u vijeke vjekova.
Primjećujete da svećenik zaziva Božju moć da bi otjerao zle duhove, kao i grmljavinu, munje, tuču i oluju po zvuku crkvenih zvona. Blagoslov završava zaključnom molitvom, koja ponovo zaziva duhovnu snagu koju zvona imaju.
Kriste, moćni vladaru, kao što si nekada umirio oluju na moru dok si se probudio iz sna svoje ljudske prirode, i sad nam pomozi svojom rukom u potrebama tvojeg naroda i izlij na ovo zvono rosu Duha Svetoga. Kada god zazvoni, neka odstupi svako zlo, kršćani budu pozvani na vjeru, kraljevstvo Sotone zadrhti, tvoj narod bude ojačan dok je pozvan okupiti se u Gospodinu, a Duh Sveti bio s njima kao što je počivao na Davidu dok je on svirao harfu.
I kao što je jednom udar munje rastjerao čete neprijatelja, kad je Samuel zaklao i ponudio janje kao žrtvu Vječnomu Kralju, tako neka, kada zvonjava ovog zvona odjekne u oblacima, legije anđela čuvaju i brane okupljene u tvojoj Crkvi, prvinu posvećenih, i pruže im trajnu zaštitu za tijelo i duh. To te molimo po Isusu Kristu, koji živi i kraljuje s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, u vijeke vjekova.
Jeste li razumjeli zadnji dio? Svećenik moli da „kada zvonjava ovog zvona odjekne u oblacima, legije anđela čuvaju i brane okupljene u tvojoj Crkvi“ Ta zvona nisu obična zvona! Kada sljedeći put čujete crkveno zvono, sjetite se duhovne snage koju ona imaju i kratko se pomolite, zahvaljujući Bogu za sve blagoslove u svojem životu.
