Župljanin Antun Kikaš uhićen 31.8.1991 uhićen pri pokušaju naoružanja vojske Republike Hrvatske.
Rođen je u Bijakovićima, mjesto poslije poznatom po Gospinom ukazanju. U Kaknju proveo djetinjstvo. Život nastavio u Sarajevu. Diplomirao na Geodetskom fakultetu u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina zaputio se u svijet bez znanja engleskog jezika. U Toronto je otišao 1968. godine. Poslovno carstvo podigao u Mississaugi. Radio je i projektirao brojna naselja i kvartove. Osim u Kanadi, gradio u Maroku, na Karibima, ceste u Meki u Saudijskoj Arabiji, promovirao je nogometne utakmice u Los Angelesu. 1987. godine uspio je osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na sveučilištu Waterloo, pribavivši traženi novac. Skupio je novce za izgradnju crkve u Oakvilleu. Na razne druge načine organizirao je hrvatske iseljenike. S predsjednikom Tuđmanom prijateljevao je i puno prije Domovinskog rata, ugošćivao ga kod sebe u Kanadi i prije stvaranja neovisne Hrvatske. Tuđman je 1987. došao u Kanadu na poziv Kikaševa radnika, geometra Zlatka Čaldarevića. Kikaš je preko prijatelja, člana kanadskog Parlamenta, uredio svečano predstavljanje Tuđmana i njegove delegacije u Parlamentu, organiziran je svečani banket gdje su bili još neki članovi parlamenta i poslovni ljudi. 1989. godine Tuđman je Kikašu ponudio biti predsjednikom HDZ-a za Kanadu i Ameriku, što je odbio. Tuđmanu je u Kanadi prenio važnu informaciju u svezi s posjetom Alije Izetbegovića Torontu i Izetbegovićevu izjavu: “Što prije vi Hrvati shvatite, to će biti bolje za vas, da mi Muslimani nikad nismo bili i nikad nećemo ni biti dio hrvatskog naroda”. Kikaš je stekao ugled među hrvatskim iseljenicima u Kanadi i SAD-u da je na početku rata za obranu Hrvatske sakupio milijune dolara. Svojim je novcem i novcem hrvatskih iseljenika kupio oružje za njezinu obranu. Kupio ga je u Južnoj Africi. Poznat po rodoljubnom pothvatu dopremanja punog aviona oružja u Hrvatsku. Nije uspio dopremiti oružje. Za transport i krijumčarenje oružja u Hrvatskoj dobio je zrakoplov Uganda airlinesa Boeing 737 s cijelom posadom. Trebao je prevesti 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja namijenjenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Zboru narodne garde Republike Hrvatske. Prema planu trebali su letjeti ka Trstu, a sletjeti u Ljubljani. Bio je jedini putnik u zrakoplovu. Zrakoplov je ušao u tadašnji jugoslavenski zračni prostor. Greškom pilota, kako tvrdi Kikaš, ruta je promijenjena. Našli su se negdje iznad Banje Luke. Javila se ekipa iz Zagreba zatraživši da se spuste u Zagreb umjesto u Ljubljanu. Onda su zrakoplov presrela dva lovačka Mig-a 21 “Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva” i zapovjedili pilotu smjesta spustiti zrakoplov na pistu zračne luke Pleso pored Zagreba. Dočekali su ga 31. kolovoza 1991. jugoslavenski vojnici, pretražili zrakoplov, zaplijenili naoružanje i uhitili Kikaša. Nikad se nije doznalo tko ga je izdao. 2016. godine objavio je imena dviju osoba. Prije zatočenja izložen torturama na vojnom dijelu zračne luke Pleso pod kontrolom JNA. Slomili su mu rebra i imao je otekline po cijelom tijelu. Ugandski avion s oružjem prebacili su na Batajnicu. Odveden je u Beograd gdje je zatočen u vojnom zatvoru gdje je premlaćivan. Nudili su mu slobodu pod uvjetom da sve svali na Tuđmana. U zatvoru je uspio napisati dvadeset pjesama, a društvo mu je pravio štakor koji je skoro svaku večer dolazio u ćeliju dok ga nisu preselili u drugu ćeliju. Dugo je kružila i ponavljana informacija da su za njegovo puštanje kanadski Hrvati sakupili su 3 milijuna dolara, a Kikaš to poriče. Objasnio je da je to kazna koju mu je odredila jugoslavenska carina za ilegalni uvoz oružja od 20 milijuna dinara, ondašnjih milijun dolara. Uz to su tražili dva milijuna dolara, kad je njegov ugledni odvjetnik iz Beograda Rajko Danilović zatražio da ga puste da se brani sa slobode. U to vrijeme kod Slunja su hrvatske postrojbe zarobile generala JNA Milana Aksentijevića te nekoliko oficira iz mreže vojne Kontraobaveštajne službe. Dogovorena je razmjena. Proveo je u zatvoru tri mjeseca. Ponavljala se dugo vremena teza da je kao jamčevina tadašnjem načelniku KOS-a generalu Aleksandru Vasiljeviću predan je novac kanadskih Hrvata, ali Kikaš poriče ikakvo skupljanje novaca i jamčevinu i otkupninu. Uz posredovanje Gojka Šuška, Kikaš je razmijenjen je na zagrebačkom aerodromu za generala Aksentijevića 25. studenoga. Kikašev domoljubni čin napunio je stranice hrvatskih i svjetskih novina. Vratio u Kanadu, gdje je i dalje prikupljao novac za pomoć Hrvatskoj. Na sramotu hrvatskog društva, u domovini je posljednjih godina gotovo zaboravljen. Premda blizak predsjedniku Tuđmanu, Nikada nije primio ni jedno hrvatsko odličje za zasluge jer oni koji su ih dijelili raznim “zaslužnicima” njega i njegova pothvata se nikada nisu sjetili. Gdje je zakazala politika, nije hrvatski narod. Hrvatski puk i branitelji zapamtili su ga kao junaka i domoljuba s početka rata koji je svoj poslovni ugled, bogatstvo i sve što je stekao u Kanadi stavio na kocku kako bi pomogao svojoj napadnutoj domovini. 2017. godine mu je u zagrebačkoj Esplanadi na gala večeri s više od stotinu uzvanika dodijeljeno priznanje za njegov doprinos u stvaranju Hrvatske. Dodijelile su mu ga Udruga hrvatskih branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata te Hrvatsko žrtvoslovno društvo. U Kanadi mu je kanadski guverner i zastupnik britanske kraljice dodijelio odličje za velik doprinos razvoju Kanade. Vijeće etničkog tiska Kanade proglasilo ga je 1992. “Čovjekom godine”. Engleska kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je 2012. godine za doprinos Kanadi prestižno odličje The Diamond Jubilee Medal of Queen Elizabeth II./Dijamantnu jubilarnu medalju
www.medjugorje-news.com
- 3 snažne pouke o svetosti iz života svete Cecilije
- Molitva Isusu u trenucima patnje i teške bolesti
- Biskupsko ređenje mons. Mladena Vukšića je u subotu 23. studenoga
- Čudotvorno raspelo na Čiovu ostalo neoštećeno u požaru
- Molitva i litanije svetoj Ceciliji
