Znak vremena – Župnik prodaje crkvu zbog nedostatka donacija
Dogodilo se to u pokrajini Treviso, ali moglo se dogoditi bilo gdje. Crkva je prodana zbog nedostatka donacija. Simboličan događaj koji ilustrira tihu krizu s kojom se danas suočavaju mnoge katoličke zajednice.
Mala crkva, izgrađena 1970-ih, izvorno je bila namijenjena tada živoj i velikoj zajednici. Danas je župnik stavlja na prodaju zbog nedostatka vjernika, donacija i resursa. Međutim, unatoč urbanom rastu okolnog susjedstva, izgradnjom malih vila i novih stanova, posjećenost bogoslužja postupno je opadala, do te mjere da je nekretnina postala neodrživa. Nekretnina koja se prodaje uključuje ne samo zgradu, već i susjedno zemljište. Prostire se na otprilike 10.000 četvornih metara, od čega je trećina građevinska, dok je ostatak – gdje se nalazi crkva – namijenjen javnom zelenom prostoru. U prošlosti je područje bilo ponuđeno na prodaju općini, koja je vlasnik okolnog područja, ali bezuspješno. Danas je, međutim, kupac – podrijetlom iz Fontanelle – izrazio konkretan interes i dobio odobrenje za kupnju. Sada nedostaje samo formalni ugovor, a zatim će mala crkva biti u privatnim rukama. Gesta, koja se možda čini senzacionalnom, zapravo je snimka sve raširenije pojave u Zapadnoj Katoličkoj Crkvi: napuštanje župa, smanjenje posjećenosti i potreba za donošenjem drastičnih odluka kako bi se preživjelo.
Protagonist je otac Ezio Segat, župnik zajednice Fontanelle, koji je morao donijeti tešku odluku: prodati jednu od župnih crkava kako bi pokrio dugove i operativne troškove, koji su postali neodrživi.
Računi su postali previsoki, radovi na održavanju bili su stalni, a prije svega… vjernici su gotovo nestali. “Prinosi nisu dovoljni ni za pokrivanje struje”, objasnio je svećenik s gorčinom, ali i realizmom. Tijekom posljednje mise pročitan je dekret koji je potpisao monsinjor Riccardo Battocchio kojim se dopušta prodaja. Gest je izazvao različite reakcije: neki su to vidjeli kao poraz, drugi kao nužno priznanje stvarnosti. Problem koji pogađa mnoge biskupije, ono što se događa u Fontanelleu nije izoliran slučaj. U mnogim talijanskim biskupijama župnici se danas nalaze u upravljanju strukturama koje su nastale u potpuno drugačijim društvenim kontekstima, kada su župe bile srce života zajednice. Danas se, međutim, situacija značajno promijenila: manje svećeničkih zvanja, župnici se moraju istovremeno brinuti za više župa, sve više vjernika je odsutnih, nagli pad posjećenosti nedjeljne mise i nedostatak donacija otežava održavanje zgrada, grijanje, čišćenje i komunalne usluge; često se radi o starijim zgradama, s troškovima obnove koji su iznad njihovih mogućnosti.
Prodaja crkve puni naslovnice i izaziva široko neodobravanje. Ali iza ove geste, potaknute stvarnim poteškoćama, krije se dublja potreba koju se ne može ignorirati: Crkva je pozvana preispitati sebe, svoje prostore i svoje prioritete. Ne radi se samo o novcu. Kriza je pastoralna, kulturna i duhovna. U mnogim zajednicama župa više nije središte društvenog života. Mnogi mladi su distancirani, sekularizacija napreduje, a mnogi kršteni više se ne osjećaju aktivnim dijelom crkvene zajednice. Što Crkva može učiniti? U nekim slučajevima govori se o prenamjeni župnih prostora u društvene, kulturne ili dobrotvorne svrhe. U drugima se pokušavaju stvoriti jače pastoralne jedinice spajanjem župa. Ali prava srž i veliki izazov ostaje ponovno rođenje istinski življene vjere: bez žive zajednice utemeljene na Isusu Kristu, nijedna struktura ne može se održati. Prodaja crkve je svakako bolna, ali nije kraj vjere. To je možda poziv na povratak bitnome, na ponovno otkrivanje srca kršćanske zajednice: ne zidova, već Krista. I danas više nego ikad, čak i usred poteškoća i smanjenja broja članova, Crkvi su potrebni autentični, svjesni i angažirani kršćani.
