Zašto se kipovi prekrivaju prije Uskrsa? Drevna katolička tradicija krije snažnu poruku koju mnogi ne razumiju
Zašto Crkva uoči Uskrsa prekriva kipove i raspela? Ova drevna praksa korizmenog vremena skriva duboku duhovnu poruku o Kristovoj muci, tišini i pripravi srca za uskrsnuće.
Mnogi vjernici svake godine uoči Uskrsa u crkvama primijete neobičan prizor: kipovi, raspela i svete slike prekriveni su ljubičastim velovima. Nekima to može djelovati neobično, pa čak i zbunjujuće. No iza ove drevne katoličke tradicije skriva se duboka i snažna duhovna poruka.
Ova praksa vezana je uz Vrijeme muke Gospodnje, odnosno Pasionsko vrijeme, koje započinje na petu korizmenu nedjelju i traje sve do Velike subote. Riječ je o razdoblju u kojem Crkva na poseban način ulazi u otajstvo Kristove muke, trpljenja i predanja iz ljubavi prema čovjeku.
Prema katoličkoj tradiciji, u tom se vremenu u mnogim crkvama prekrivaju raspela, kipovi i drugi sveti prikazi. U nekim župama to počinje već s početkom Pasionskog vremena, dok se drugdje kipovi prekrivaju tek tijekom Velikog tjedna. No smisao ostaje isti.
Svećenik otac Chris Vorderbruggen objasnio je da ova praksa nije znak udaljavanja od Krista, nego upravo suprotno — poziv da se još dublje usredotočimo na Isusa.
Kako je istaknuo, prekrivanje svetih slika i kipova ima za cilj probuditi dušu, pripraviti oči vjere i dopustiti da tišina progovori snažnije nego riječi. Uklanjanjem vidljive ljepote iz crkvenog prostora, vjernik je pozvan još snažnije upraviti srce prema Onome koji je sada skriven u otajstvu svoje muke.
Drugim riječima, Crkva ne skriva Krista. Ona želi da ga vjernici u ovom svetom vremenu gledaju dubljim očima srca.
Ljubičasta boja vela također nosi snažnu simboliku. Ona označava pokoru, ali i kraljevsku čast. Time nas podsjeća da je Krist doista Kralj, ali Kralj koji je okrunjen trnovom krunom, Kralj koji prije slave uskrsnuća prolazi put križa, boli i žrtve.
Upravo zato prekrivanje kipova nije umanjivanje štovanja svetaca, Blažene Djevice Marije ili svetih slika, nego poziv na dublje uranjanje u Kristovu muku. Sve se povlači u stranu kako bi Isusova žrtva još snažnije progovorila duši.
U danima pred Uskrs Crkva kao da ulazi u svetu šutnju. Vanjski sjaj se smanjuje kako bi unutarnje otajstvo postalo još snažnije. Vjernik tada ne ostaje bez pogleda na svetinju, nego je pozvan tražiti Krista još više — u molitvi, sabranosti, šutnji i razmatranju njegove muke.
Zato, kada sljedeći put u crkvi ugledaš prekrivene kipove, znaj da to nije skrivanje vjere, nego duboka priprema srca. To je poziv da se zastane, da se uđe u tišinu i da se s Isusom prođe put od križa do uskrsnuća.
Jer prije slave Uskrsa stoji muka. Prije svjetla dolazi tišina. A prije uskrsnuća — križ.
