Zapanjujuća poljska kapela sv. Kinge, najveća podzemna crkva na svijetu napravljena je od soli
Više od 90 m pod zemljom u rudnicima Wieliczka u Poljskoj nalazi se kapela sv. Kinge, najveća podzemna crkva na svijetu. Ova nevjerojatna građevina napravljena isključivo od soli pozdravlja posjetitelje iz cijelog svijeta.
Službeno otvoreni u 13. stoljeću, rudnici Wieliczka u Krakovu dosežu dubinu od preko 300 m. Podzemna mreža sastoji se od preko 240 km galerija, raspoređenih na devet razina. Ovaj labirint soli toliko je velik da se može istražiti samo dva posto njegovih dimenzija. Posjetitelji ovog mjesta svjetske baštine mogu vidjeti kapelice uklesane u slanu stijenu, koje su rudarima omogućavale da prakticiraju svoju vjeru dok rade. Katolička novinska agencija kaže: “Budući da su rudari obično radili pod opasnim okolnostima u mraku, daleko od svojih obitelji, stvorili su kapelice kao mjesta gdje su mogli moliti i slaviti misu prije nego što se suoče s izazovima posla.”
Kapela svete Kinge
Najvažnija crkva u ovom rudniku je kapela svete Kinge, crkva koja se nalazi 331 metar pod zemljom. Ovaj 12 metara visok hram ukrašen je reljefnim slikama prizora iz Isusova života, poput svadbe u Kani, Rođenja i Posljednje večere, čije je rezbarenje trajalo više od 70 godina.
“Pod je izrezbaren od homogenog bloka soli, a strop je ukrašen izvrsno izrađenim lusterima od soli”, navodi se na web stranici rudnika. Oltar koji je izradio Józef Markowski ukrašen je kipovima svete Kinge, svetog Josipa i svetog Klementa. U njoj se također nalaze svetičine relikvije. “U prezbiteriju možete vidjeti papinsko raspelo koje simbolizira četiri rudnika soli u Poljskoj: Wieliczka, Bochnia, Kłodawa i Sieroszowice.”
Za kanonizaciju svete Kinge 1999. godine izrađen je kip u čast svetog Ivana Pavla II., koji je jedini slani kip poljskog pape na svijetu.
Tko je bila sveta Kinga?
Kinga je bila kćerka ugarskog kralja Bele IV i bizantske carice Marije. Sa samo pet godina odvedena je u Poljsku kako bi upoznala 13-godišnjeg princa od Sandomierza, Boleslava Čednog, za kojeg će se udati.
Osam godina kasnije, 1247., brak je slavljen kao strateška zajednica za jačanje savezništva između dviju zemalja, pred prijetnjom tatarske invazije.“U stvari, Tatari su napali zemlju, ali su protjerani. Nakon ovih događaja, kraljevski par položio je zavjet doživotne čistoće, čemu je svjedočio biskup Prandota. Prema tadašnjim običajima, bila je namijenjena kao zavjetni dar u znak zahvale za božansku zaštitu i oslobođenje. No, kako ističu hagiografi, bila je to i potvrda života koji je Kinga do tada vodila”, napominje L’osservatore Romano.
Tijekom svog braka, svetica je pokazivala uzornu odanost, brižnost i razboritost. Također je mnogo vremena posvetila posjećivanju siromaha i brizi za gubavce. “Boleslaus je u nekoliko navrata u službenim dokumentima spomenuo da je donio odluku slijedeći savjet svoje žene. Takvi izrazi poštovanja, daleko od uobičajenog, potvrđuju prirodu odnosa para.” Nakon muževljeve smrti 1279. godine, Kinga je prodala sve svoje materijalne posjede, novac dala siromasima i ušla u samostan klarisa u Starom Sączu u Poljskoj, gdje je svoj život posvetila molitvi. Umrla je 1292., blaženom ju je proglasio papa Aleksandar VIII 1690., a svetom ju je proglasio sveti Ivan Pavao II 16. lipnja 1999.
