Zaboravljeno čudo Fatime: izvori vode koji su iznenada potekli, donosili ozdravljenja – a zatim nestali
Fatima je najpoznatija po čudu sunca i Gospinim porukama troje pastira, ali postoji i manje poznata priča koja je desetljećima pratila ovo svetište. Riječ je o izvorima vode koji su, prema svjedočanstvima, neočekivano potekli ondje gdje vode nije bilo, napajali hodočasnike i povezivali se s brojnim čudesnim ozdravljenjima.
Osim čuda sunca i fatimskih tajni, Fatima skriva još jedan, manje poznat misterij: izvore vode koji su neočekivano potekli kako bi napojili hodočasnike, a danas se čini kao da su gotovo nestali iz sjećanja.
Na mjestu fatimskih ukazanja nije potekao izvor vode na isti način kao u Lourdesu. Zbog toga se pojavio ozbiljan problem: nedostatak vode za hodočasnike koji su dolazili u Covu da Iriju. Sastav tla, vapnenački i porozan, nije pomagao, jer nije mogao zadržavati vlagu.
Problem je bio očit i iz činjenice da su stanovnici Fatime morali skupljati kišnicu u cisterne preko oluka.
Kako se onda na mjestu bez vode moglo okupljati stotine tisuća hodočasnika? Osim toga, za planirane građevinske radove već su bile potrebne velike količine vode, pa se činilo gotovo nemogućim pronaći još izvora.
Neočekivani dar: kada je zemlja u Fatimi počela pojiti hodočasnike
Tada je, kako se vjeruje, intervenirala Providnost.
Dana 13. studenoga 1921. godine, nakon prve mise slavljene u maloj spomen-kapelici ukazanja, biskup Leirije odlučio je istražiti tlo. Naredio je da se iskopa bunar na mjestu gdje se Gospa 13. svibnja ukazala troje pastira.
Ta je ideja kod mjesnih seljaka izazvala podsmijeh i nepovjerenje. Oni su dobro poznavali zemlju i smatrali su da je takav pothvat samo uzaludno trošenje novca.
Ipak, poslušni biskupovoj naredbi, radnici su otvorili malu rupu i, na veliko iznenađenje svih, vidjeli kako iz zemlje izbija obilje vode.
Jedan iznenađeni seljak tada je rekao:
„Ne znam kako objasniti ovaj slučaj. Nitko ovdje nije mogao ni zamisliti da postoji vodena žila. Sigurno je to bilo čudo s Neba ili čudo gospodina biskupa.”
Kasnije, budući da ta voda nije bila dovoljna, po biskupovu nalogu iskopana su još dva bunara nedaleko od prvoga. I iz njih je također potekla voda.
Zašto su fatimski izvori gotovo nestali?
Voda iz raznih izvora slijevala se u armiranobetonsku cisternu, izgrađenu u podnožju spomenika Presvetom Srcu Isusovu.
Kasniji radovi, nažalost, izmijenili su i gotovo izbrisali izgled toga čudesnog izvora, do te mjere da je i samo sjećanje na njega gotovo nestalo.
Iz tadašnjih svjedočanstava vidi se da je izvor imao kružni oblik, s onoliko slavina koliko ima otajstava krunice. Postojao je i plan da se izgrade različiti bazeni, kao u Lourdesu, kako bi se hodočasnici mogli kupati u toj vodi. No taj je projekt napušten zbog kasnijih građevinskih radova.
Brojna čudesna ozdravljenja pripisivala su se vodi iz fatimskog izvora, bilo njezinim pijenjem bilo primjenom na bolesna mjesta. Jedno od tih ozdravljenja osobito je ostalo zapamćeno.
Bolesnik od raka čudesno ozdravio
Dogodilo se da je Joaquim Duarte Oliveira iz Lisabona obolio od raka i već osam godina bio prikovan za krevet. Iako je prošao sve moguće terapije kod najpoznatijih portugalskih stručnjaka, ništa mu nije pomoglo.
U listopadu 1927. godine njegova se supruga, kao posljednjoj nadi, obratila Gospi Fatimskoj. Učinila je zavjet dok je suprugu davala malo vode iz izvora pronađenog upravo na mjestu gdje se Djevica ukazala pastirima.
Na muževu krevetu ostavila je i primjerak lista Glas Fatime, u kojem se govorilo o jednom čudesnom ozdravljenju. Joaquim je, potaknut osobitom znatiželjom, počeo čitati novine.
Dok je čitao, u njemu je rasla vjera da bi ga Djevica mogla ozdraviti. Neočekivano je počeo moliti Gospu da ozdravi i njega.
U tom trenutku osjetio je kako ga potpuno prožima neka snaga koja ga preobražava i ozdravlja.
Već sljedećeg dana Joaquim se vratio normalnom životu, a mjesec dana poslije otišao je u Fatimu kako bi zahvalio Gospi za neizmjernu milost koju je primio.
