Vidjelica Vicka: Neke duše će u čistilištu biti do kraja vremena
Katekizam Katoličke crkve u vezi čistilištu vrlo je jasan: „Oni koji umiru u milosti i prijateljstvu Božjem, ali nisu savršeno pročišćeni, iako su sigurni u svoje vječno spasenje, podvrgnuti su, nakon svoje smrti, pročišćenju, kako bi stekli svetost potrebnu za ulazak u nebesku radost. […]
Crkva ovo konačno pročišćenje izabranih naziva čistilište, što je sasvim druga stvar od kazne prokletih. “ Mnogi su sveci imali vizije Čistilišta, kao i pakla i Raja. Prema Santa Francesca Romana čistilište, “Kraljevstvo tuge” podijeljeno je na dvije velike regije: gornju u kojoj se nalaze duše koje pate od čežnje za Bogom i imaju manje ozbiljne kazne ; ovdje se Čistilište sastoji u beskrajnoj nostalgiji za Bogom i njegovom blizinom. Sveta Maria Magdalena kaže da: „Bolovi u Čistilištu su veliki, grozni, nemoguće ih je izraziti ljudskim riječima. U usporedbi s tim, sve boli koje su pretrpjeli mučenici nalik su ugodnom vrtu. “
Sveci s vizijama čistilišta
Sveta Katarina iz Genove kaže: „Ljubav Božja koja se prelije u dušu daje joj neizrecivu radost, ali dušama koje su u Čistilištu ta sreća ne oduzima ni iskru patnje. U stvari, ljubav koju osjećaju, ali koja je zadržana, njihova je tuga „Stoga duše u Čistilištu osjećaju veliku radost i veliku patnju, bez da jedno isključuje drugo.
Sestra Lucija iz Fatime tijekom ukazanja pitala je Gospu da li je jedna od njihovih majki, koja je nedavno umrla, već bila u raju, Gospa je odgovorila: „Ostat će u Čistilištu do kraja svijeta. Želite li se ponuditi Bogu, da podnesete sve patnje koje će vam on poslati, kao čin odštete za grijehe kojima se vrijeđa i molitvu za obraćenje grešnika? “ Također u Međugorju, dvoje vidioca, Vicka i Jakov, imali su viziju čistilišta. U razgovoru s ocem Liviom oni to opisuju ovako:
Vicka: Čistilište je također sjajan prostor. Međutim, u Čistilištu ne vidite ljude, već samo vidite veliku maglu i osjećate se … Otac Livio: Što osjećate? Vicka: Osjećaj je kao da ljudi pate. Znate, čujete zvukove … Otac Livio: Upravo sam objavio svoju knjigu: “Jer vjerujem u Međugorje”, gdje pišem da se duše u Čistilištu osjećaju kao da plaču, viču, … Je li to točno? Također sam se trudio pronaći prave riječi na talijanskom jeziku kako bih hodočasnicima bolje opisao ono što kažete na hrvatskom jeziku. Vicka: Ne možete reći da čujete udarce ili čak plač. Tamo nema viđenih ljudi. Nije poput Raja. Otac Livio: Što tada osjećaju?
Vicka: Čini se da pate. To je patnja druge vrste. Čujete glasove, pa čak i zvukove, poput udaranja … Otac Livio: Tuku li se? Vicka: Takav je osjećaj, ali nisam mogla vidjeti. Teško je, oče Livio, objasniti nešto što ne vidite. Jedno je osjećaj, a drugo viđenje. Na Nebu vidite da hodaju, pjevaju, mole se i zato to možete točno reći. U Čistilištu se može vidjeti samo velika magla. Ljudi koji su tamo čekaju naše molitve kako bi mogli što prije otići u Raj. Otac Livio: Tko je rekao da čekaju naše molitve?
Vicka: Gospa je rekla da ljudi u Čistilištu čekaju naše molitve kako bi mogli što prije otići u Raj. Otac Livio: Slušajte, Vicka: svjetlost Raja mogli bismo je protumačiti kao božansku prisutnost u koju su uronjeni ljudi koji su na tom mjestu blaženstva. Magla Čistilišta, međutim, na što ona ukazuje, po vašem mišljenju? Vicka: Za mene je magla definitivno znak nade. Oni pate, ali imaju sigurnu nadu da će otići u Nebo. Otac Livio: Gospa inzistira na našim molitvama za duše u Čistilištu? Vicka: Da, Gospa kaže da im trebaju naše molitve da odu u Raj. Otac Livio: Tada naše molitve mogu skratiti Čistilištne muke. Vicka: Ako se više molimo, oni će prije doći u Raj.
JAKOV: Tada smo se našli u prostoru punom magle. Ne mogu reći ništa drugo da to opišem, osim reći da je to bila neka vrsta magle. Unutra smo vidjeli samo pokrete, ali ljude, ljude, nismo ih vidjeli. Gospa nam je rekla da moramo toliko moliti za duše u Čistilištu, jer im zaista trebaju naše molitve.
OTAC LIVIO: Osjetite malo: ali je li i iz Raja nestala ta radost? JAKOV: Da, ali nije nestao u potpunosti. Ali kad uđete u Čistilište, ne čujete ono što ste prije čuli. OTAC LIVIO: Ne? Što čuješ? JAKOV: Osjećaj … Kad vidite ove pokrete unutar magle, odmah pomislite da su to duše ljudi, a također osjećate i uznemirenost, ali i bol za njima. OTAC LIVIO: Je li vam ih uopće žao?
JAKOV: Žao vam ih je jer su tamo završili i zato što ste na trenutak bili u toj neizmjernoj radosti Raja i mira i vidjeli ste ljude koji su zaista bili sretni. Tada vidite ove duše koje pate i odmah ih sažalijevate. OTAC LIVIO: Naravno, i zato se moramo moliti za njih. JAKOV: Gospa je toliko puta preporučila da se molimo za duše u Čistilištu, jer im trebaju naše molitve. OTAC LIVIO: Na taj način se čistilište skraćuje?
JAKOV: Da. Danas mnogo puta potvrđujemo, a i prečesto sam to čuo, da je jedan od naših dragih, koji je umro, definitivno otišao u Raj. Samo Bog zna gdje su naši mrtvi. PADRE LIVIO: Po vašem mišljenju, kako im onda možemo pomoći? JAKOV: Možemo se moliti za svoje mrtve. Platiti im svete mise.
