Vidjelica Ivanka: Na dan svog posljednjeg svakodnevnog susreta s Gospom dobila sam desetu tajnu ali i odgovor na ovo važno pitanje…
27. kolovoza 2009. vidjelica Ivanka podijelila je svoje svjedočanstvo s hodočasnicima.
“Od 1981. do 1985. svakodnevno sam imala ukazanja. U tom razdoblju Gospa mi je izdiktirala svoj životopis koji sam zapisala. Rekla mi je i budućnost svijeta i budućnost naše Crkve. Kad budem imala dopuštenje od Gospe, ono će biti objavljeno. Dana 7. svibnja 1985. imala sam zadnje dnevno ukazanje i to je bilo najduže ukazanje koje sam ikada imala jer je Gospa ostala sa mnom jedan sat.
Tog dana Gospa mi je dala posljednju i desetu tajnu i rečeno mi je da više neću imati svakodnevna ukazanja, ali mi je Gospa obećala da će mi se ukazivati jednom godišnje 25. lipnja. Od 1985. do danas imam ukazanje jednom godišnje, 25. lipnja. Ali na tom posljednjem dnevnom ukazanju dobila sam najveći dar, ne samo za sebe nego i za cijeli svijet.
Svako ljudsko biće pita se ima li života poslije ovoga života na zemlji, ja danas stojim pred vama, stojim pred cijelim svijetom i mogu lako odgovoriti na to pitanje. Da, postoji život poslije ovoga života, jer od Boga i Gospe mi je dana ta velika milost, da sam za vrijeme tog ukazanja mogao vidjeti svoju pokojnu majku i mama mi je tada rekla: „Djetešce moje, ja sam ponosna na tebe.”
Gospa nam već 28 godina govori kojim putem trebamo ići u svom životu. Ona nam pokazuje put i mi moramo odlučiti kojim putem ćemo ići u svom životu. Gospa je došla ovdje u Međugorje da posljednji put pozove sve ljude na zemlji svome Sinu, Isusu.
Ivanka je najmlađa među djevojkama vidjelicama. Rođena 21. lipnja 1966., imala je 15 godina kad su počela ukazanja. Otac joj je bio odsutan, radio je u Njemačkoj. Ivankina majka umrla je u svibnju 1981., mjesec dana prije početka ukazanja. 24. lipnja Ivanka je prva ugledala Gospu. Ona joj je i prva progovorila, što se dogodilo sutradan, kada je Ivanka pitala za svoju majku, za kojom je još uvijek jako tugovala. Gospa je odgovorila riječima: “Ona je sretna. Ona je sa mnom.”