VJERA I DUHOVNOSTCRKVA

VELIČINA MALENIH I SNAGA NEMOĆNIH

VELIČINA MALENIH I SNAGA NEMOĆNIH Mnoge zajedničke crte povezuju blagopokojnoga papu Ivana Pavla II. i blaženu Majku Terezu. Ponajprije ih veže njihova predanost Kristu i Crkvi, ljubav prema svakom čovjeku, nenametljiva prisutnost, ponizno služenje, hrabrost i odvažnost u svjedočenju kršćanske ljubavi…

Papa i Majka Tereza tako su postali izazov cijeloga svijeta. Pokazali su, zapravo, kako se na jedini način može osvojiti svijet. Njihov izbor nije oružje – ljubav je snaga kojom vojuju bitku za Krista i malog čovjeka. Njih dvoje, bez obzira na ljudska opredjeljenja, nacionalnu ili vjersku pripadnost, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Oni su duhovna provokacija oholima, sebičnima, razvratnima, nezasitnima… Oni pokreću i dodiruju svakoga. Oni, naprosto, ljube čovjeka i uvijek traže Krista u čovjeku. Njih dvoje su trajna propovijed. Oni su plamen koji plamti u najtamnijim kutcima zemlje i slomljenih srdaca. Njih dvoje, ruku pod ruku, idu u red Isusovih učenika koji bijahu spremni sve ostaviti kako bi Krista zadobili i drugima svojim životom pokazali. Papa i Majka Tereza su put i smjerokaz današnjoj Crkvi. Oni utiru staze po
kojima treba ići do Krista. Uče naše vrijeme i ljude u žurbi kako treba zastati pokraj konkretnog čovjeka, kako treba biti
čovjek nade kad se očaj čini jedino realnim, kako biti čovjek ljubavi kad na sva vrata kuca mržnja, kako vjerovati kad
nam se čini da ima lakših putova do smisla i zemaljskog uspjeha.

Pavao je klicao: Meni je živjeti Krist a umrijeti dobitak! Eto, takve poruke, medijem ljubavi – svojim životom – odašilju u svijet tih dvoje Isusovih miljenika. Oni cijelim bićem navještaju kulturu života i civilizaciju ljubavi. Za njih smrt nije kraj nego početak. Za njih bolest nije kazna, nego prilika i dar. Sve su to mogli tako shvaćati i živjeti jer nisu živjeli sebi nego je Krist živio u njima. Papa Ivan Pavao II., koji čeka na uzdizanje na čast oltara, i Majka Tereza, koja u nebu skrbi za nas, snaga su koju trebaju upravo oni koji se drže najjačima. Oni su simbol malenosti koju bi trebali prisvojiti oni koji se čine najvećima. Oni su moćnici Duha za kojim bi trebali čeznuti moćnici i ovisnici tijela. Oni su živjeli i žive eho Gospinih riječi: Evo službenice Gospodnje…! Njihova spremnost upustiti se u avanturu Duha pokazuje kako treba ostaviti ono što nam jamči svijet i plivati po uzburkanoj pučini.
Stoga, njih dvoje i danas pričaju najdivniju priču o Isusu i milosrdnom Samaritancu.

www.medjugorje-news.com / fra Mario Knezović Glasnik Mira

Vezani članci

Back to top button