Već 1500 godina dolaze na ovo mjesto: Ono što se prema predaji dogodilo u ovoj špilji promijenilo je njezinu povijest
Postoje mjesta na kojima kao da vrijeme zastane, a vjera gotovo postane opipljiva. Mjesta na kojima svaki kamen pripovijeda priče o čudesima, ukazanjima i pobožnosti koja se prenosi kroz stoljeća.
Jedno takvo mjesto nalazi se u Italiji, na Garganu. Ondje se, usred stijena, nalazi svetište povezano s drevnom predajom o ukazanjima svetog Mihaela Arkanđela.
Zamislite svetište smješteno na kamenitom brdu, mjesto na kojem čovjek može zapaliti svijeću, tiho izgovoriti molitvu i zastati pred špiljom kojoj već stoljećima dolaze hodočasnici iz cijeloga svijeta.
Ovdje su dolazili pape, kraljevi, vitezovi i sveci. Među njima bili su sveti Franjo Asiški i sveti Padre Pio, a stoljećima su kroz ovo mjesto prolazili i hodočasnici na putu prema Svetoj Zemlji.
Što je ovu špilju učinilo jednim od najpoznatijih mjesta štovanja svetog Mihaela na svijetu?
Tri drevna ukazanja svetog Mihaela na Garganu
Početci svetišta povezani su s drevnom predajom zabilježenom u djelu Liber de apparitione Sancti Michaelis in Monte Gargano, koje opisuje tri ukazanja svetog Mihaela Arkanđela krajem 5. stoljeća.
Prvo ukazanje tradicionalno se smješta u 490. godinu i poznato je kao „ukazanje bika“.
Prema predaji, nakon neobičnog događaja povezanog s bikom koji je pronađen u špilji, biskup Siponta, sveti Lovro Maiorano, naredio je tri dana molitve i pokore. Tada mu se ukazao sveti Mihael i objavio da je upravo tu špilju izabrao kao mjesto svojega štovanja.
Drugo ukazanje, tradicionalno smješteno u 492. godinu, naziva se „ukazanje pobjede“. Predaja ga povezuje sa zaštitom koju je sveti Mihael obećao stanovnicima toga područja u trenutku velike opasnosti.
Treće ukazanje dogodilo se, prema predaji, 493. godine i poznato je kao „ukazanje posvete“.
Biskup je namjeravao posvetiti špilju, ali mu se sveti Mihael ponovno ukazao i poručio da ona ne treba ljudsku posvetu jer ju je sam posvetio.
Kada su biskup i narod stigli do špilje, prema drevnoj predaji pronašli su oltar, križ i trag stopala u stijeni koji se povezivao s Arkanđelom.
Zbog toga je špilja tijekom stoljeća dobila naziv „Nebeska bazilika“ – mjesto koje, prema predaji, nije posvetila ljudska ruka.
Četvrto ukazanje i strašna epidemija kuge
Stoljećima poslije dogodio se još jedan događaj koji je snažno obilježio povijest Monte Sant’Angela.
Godine 1656. južnom Italijom harala je strašna epidemija kuge. Nadbiskup Alfonso Puccinelli obratio se svetom Mihaelu molitvom i postom, tražeći njegov zagovor za stanovnike grada.
Prema predaji sveti Mihael ukazao mu se 22. rujna 1656. i zatražio da blagoslovi kamenčiće iz svete špilje te na njima ureže znak križa i slova M.A. – Michele Arcangelo.
Predaja govori da je epidemija nakon toga prestala pogađati grad, a u znak zahvalnosti podignut je spomenik svetom Mihaelu koji i danas podsjeća na taj događaj.
Sveti Franjo Asiški nije se smatrao dostojnim ući
Svetište su tijekom stoljeća posjećivali brojni sveci.
Jedna od najpoznatijih predaja vezana je uz svetog Franju Asiškoga.
Kada je 1221. stigao na Monte Sant’Angelo, prema predaji osjećao se nedostojnim ući u svetu špilju. Zadržao se na ulazu, molio i u kamen urezao znak križa.
Njegov čin ostao je zapamćen kao snažan znak poniznosti pred mjestom koje je već tada bilo jedno od najvažnijih europskih svetišta svetog Mihaela.
Padre Pio i njegova velika ljubav prema sv. Mihaelu
Posebnu povezanost sa svetištem imao je i Padre Pio.
Poznato je da je 1. srpnja 1917. posjetio Monte Sant’Angelo kako bi se pomolio svetom Mihaelu. O tom je hodočašću pisao i u svojoj korespondenciji.
Padre Pio također je poticao druge da se prije dolaska k njemu u San Giovanni Rotondo najprije preporuče pomoći i zaštiti svetog Mihaela na Monte Sant’Angelu.
Tako su dva velika svetišta Gargana – svetište sv. Mihaela i mjesto djelovanja Padre Pija – tijekom vremena postala duboko povezana u pobožnosti brojnih hodočasnika.
Svetište izgrađeno oko svete špilje
Danas se na tom mjestu nalazi Bazilika Svetog Mihaela Arkanđela u Monte Sant’Angelu, jedno od najstarijih i najpoznatijih kršćanskih svetišta zapadnoga svijeta.
Do svete špilje spušta se nizom stepenica, a iza drevnih brončanih vrata otvara se impresivan prostor prirodne stijene.
U samoj špilji nalazi se glavni oltar te poznata mramorna skulptura svetog Mihaela Arkanđela koji pod nogama pobjeđuje Sotonu.
Svetište je stoljećima bilo cilj hodočasnika, a njegove langobardske građevine od 2011. dio su UNESCO-ove svjetske baštine.
Pape, kraljevi, križari i sveci dolazili su svetom Mihaelu
Monte Sant’Angelo tijekom srednjega vijeka nalazio se na važnim hodočasničkim putovima prema Svetoj Zemlji.
Križari, vitezovi i obični hodočasnici ovdje su se zaustavljali kako bi prije nastavka puta zazvali zaštitu svetog Mihaela.
Svetište su tijekom stoljeća pohodili i brojni pape. Sveti Ivan Pavao II. posjetio ga je 24. svibnja 1987. godine te podsjetio na dugu povijest štovanja Arkanđela na Garganu.
U stijeni svete špilje čuvaju se i tragovi koje je drevna predaja povezivala sa svetim Mihaelom, dodatno naglašavajući posebno mjesto koje ova špilja zauzima u stoljetnoj pobožnosti.
Blagdan svetog Mihaela 29. rujna
Monte Sant’Angelo posebno oživi 29. rujna, na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela.
Tada ulicama prolazi svečana procesija, a kip i mač svetog Mihaela nose se gradom uz molitvu velikog broja vjernika.
Svetište postaje središte pobožnosti koja traje već više od petnaest stoljeća.
Zašto ova špilja i danas privlači hodočasnike?
Više od 1500 godina nakon događaja o kojima govori drevna predaja, Monte Sant’Angelo ostaje mjesto molitve.
Ljudi ovamo dolaze tražeći mir, zaštitu, snagu i zagovor Arkanđela koji se u Svetom pismu pojavljuje kao veliki borac protiv zla.
Sveti Ivan Pavao II. upravo je na ovom mjestu podsjetio na biblijsku sliku svetog Mihaela koji se bori protiv Zmaja i na njegovo pitanje sadržano u samom imenu: „Tko je kao Bog?“
Možda je upravo zato ova špilja tijekom toliko stoljeća ostala posebno mjesto za milijune vjernika.
Mjesto na kojem stijena, tišina i molitva podsjećaju na jednu od najstarijih pobožnosti svetom Mihaelu Arkanđelu u zapadnom kršćanstvu.
