Crkvavjera i duhovnost

Tjeskoba i depresija ne biraju… sveci koji su se borili sa depresijom

Kad gledamo svece na slikama, okruženima oblacima i anđelima, često nam se mogu učiniti nedostižnima, čak vanzemaljskima, poput osoba koje su ovim svijetom koračale imune na probleme i iskušenja običnog čovjeka.

No to ne može biti dalje od istine. Oni su bili ljudi o krvi i mesa, često s velikim manama, koji su jednostavno dopustili da ih Božja milost vodi.

No Božja milost nije im darovala bezgrješnost ili nekakve supermoći. Dapače, i dalje su podnosili kušnje, patnje te boli, kako fizičke, tako i one psihičke.

Kako je svojevremeno objavio portal Aleteia, neke od njih nije zaobišla niti depresija (ili barem neki njezini oblici), bolest koja je svoj “boom” doživjela u moderno vrijeme.

Spomenuti portal sastavio je stoga listu svetaca koji su (vjerojatno) patili od depresije. Mi vam donosimo skraćenu listu i ne sumnjamo da će vam njihov zagovor (uz kvalitetnu zdravstvenu pomoć do koje je danas svakako lakše doći) biti na korist u vlastitim borbama.

Sveti Augustin

Jednog od najpoznatijih svetaca Katoličke Crkve, hrvatski će isusovac p. Josip Antolović opisat će kao osobu “veoma živahnog duha, iznimno temperamentnog, prekomjerno osjetljivog, slabo discipliniranog”.

I doista, njegov će se život sastojati od potrage za mudrošću i milošću, ali i brojnim lutanjima.

U mladosti će se prepustiti osjetilnim užicima i razvratnostima, kasnije će slijediti manihejsku herezu, ali mu srce neće naći mir. I kada ga Božja milost napokon pronađe trebat će još proći vremena prije nego odluči raskrstiti s podvojenošću i navikama iz prošlosti.

Tako je “plakao od boli nad svojim bijednim stanjem, razapet između ideala i nagona”.

Portal Aleteia će pak, opisujući cijeli njegov život, dodati da se Augustin “vrlo vjerojatno suočavao s psihološkim i fizičkim nestabilnostima koje medicinski svijet danas naziva depresijom”.

Počeo je moliti za pomoć odozgor. Jednom, dok je sjedio u vrtu svoje kuće u Milanu, vapio je Bogu: “A što sada, Gospodine, i kako će dugo potrajati ovakvo stanje?”

Tada je čuo kako netko dječjim glasom viče: “Tolle – lege, tolle – lege! – Uzmi i čitaj!”

Augustin je uzeo Bibliju i otvorio je nad ovim riječima: “Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!” (Rim 13,12-14).

Te će riječi predstavljati “savršen odgovor na njegov zov i vapaj iz dubina” koji će protjerati tamu, a srce ispuniti snažnim svjetlom.

Kasnije će ovaj svetac postati autor jedne od najljepših misli o Bogu: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.”

Sveta Flora iz Beaulieua

Premda sveta Flora nije pretjerano poznata u Hrvatskoj, njezin život definitivno je fascinantan.

Rođena je u Francuskoj početkom 14. stoljeća, a u mladosti će odbiti napore njenih roditelja da joj pronađu supruga.

Kasnije će posvetiti svoj život Gospodinu te ući u samostan. Ipak taj će period biti obilježen teškoćama zbog kojih će oboljeti od depresije. Ona će toliko utjecati na njezino ponašanje da će život s njom čak postati kušnja drugim redovnicama. Drugi izvori pisat će pak kako su se neke časne sestre izrugivale s njom.

Kako god bilo, Flora se s izazovom depresije suočila snagom volje te je s Božjom milošću i pomoću svog ispovjednika, napravila veliki duhovni napredak.

Sveti Ignacije Lojolski

Veliki mistik Katoličke Crkve se nakon obraćenja (u mladosti je bio vojni časnik te je u službi i ranjen) morao boriti s periodom intenzivne skrupuloznosti.

Kako piše Aleteia, “njegovo iskušenje slijedila je depresija koja je bila toliko ozbiljna da je razmišljao o samoubojstvu”.

Sam Ignacije će pak u svojoj knjižici Duhovne vježbe to stanje nazvati stanjem duhovne suše (suprotno njoj stoji duhovna utjeha), a opisat će ga ovako: “Zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir… bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina”

Isusovac Ante Lozuk napisat će da sveti Ignacije temeljni razlog za stanje depresije i žalosti vidi u rastavljenosti od Boga, u činjenici da čovjek ne pronalazi načina da ovu rastavljenost nadvlada. Istinska radost temelji se jedino na Bogu: “Konzolacijom nazivam kad se u duši pojavi neki unutarnji pokret uslijed kojega ona usplamti ljubavlju prema Stvoritelju i svome Gospodinu… Napokon, nazivam konzolacijom svako umnažanje vjere, ufanja i ljubavi i svako unutarnje veselje koje poziva i privlači k nebeskim stvarima i na rad oko spasenja vlastite duše, dajući joj mir i pokoj u njezinom Stvoritelju i Bogu.”

Kao odgovor na duhovnu sušu svetac je ponudio tri rješenja: Ne odustati ili mijenjati ranije donesenu dobru odluku, pojačati svoje razgovore s Gospodinom, vrijeme razmatranja i dobrih djela te ostati postojan u strpljivosti jer vrijeme kušnje ovisi o Bogu koji će olakšanje dati u pravo vrijeme.

Ukratko, piše Aleteia, Ignacije je otkrio da depresija može biti velik duhovni izazov, ali i velika prilika za rast.

Sv. Ivan Maria Vianney

Sveti parški župnik i danas predstavlja model pravog, poniznog te radišnog svećenika i župnika zbog čega ga je Crkva proglasila i njihovim nebeskim zaštitnikom.

Vianney je malo francusko mjesto Ars, od duhovno zapuštene župe, pretvorio u proštenište koje je posjećivalo mnoštvo hodočasnika, a velik je broj ljudi doveo do Boga. Sve to uspio je unatoč intelektualnim ograničenjima koja su mu znatno otežavala ostvarenje poziva u svećeništvo.

No Vianney pred Bogom nije mogao vidjeti svoju važnost te je, piše Aleteia, cijelo vrijeme živio sa snažnim kompleksom manje vrijednosti, smatrajući se beskorisnim – simptom depresije koji će ga pratiti kroz njegov cijeli život.

Svetac bi se u vremenima teškoća ipak uvijek vraćao Gospodinu te bi, unatoč patnjama, obnovio svoju odluku da nastavi sa svojim djelima u povjerenju, vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Sv. Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein)

Židovka sv. Edith Stein (1891.-1942.) obratila se u 26. godini života na katoličanstvo, a ubrzo je osjetila i poziv u karmelski red. Zbog svog židovskog porijekla deportirana je u Auschwitz i pogubljena u plinskoj komori 1942.

Aleteia ističe kako je Stein, koja je u mladosti prihvatila ateizam, dugo vremena patila od depresije. Jednom prilikom napisala je: “Postepeno me preuzeo potpuni očaj… Više nisam mogla prijeći ulicu bez da poželim da me pregazi auto… i da ne ostanem živa…”

Njezina depresija započela je prije obraćenja, prouzrokovana i poniženjima koje je pretrpjela zbog svog židovskog porijekla i spola. Zahvaljujući autobiografiji sv. Terezije Avilske otkrila je Boga i njegovu milost te mu se potpuno predala. Paralelno je gradila značajnu akademsku karijeru i snažan duhovni život. Vjera joj je dala snagu da se nosi ne samo s unutarnjim patnjama i poteškoćama već i s mrakom nacizma od čije je ruke na kraju i stradala.

www.medjugorje-news.com/bitno.net

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button