Tijekom pandemije ljudi traže utjehu u molitvu više no ikad
Kriza je učvrstila ulogu religije širom svijeta i to dugoročno. Pojava tragedije budi svijest koja nas vodi dubljoj potrazi za Bogom. Poziv je to da istražimo svoj unutarnji svijet, usko se povežemo sa sobom i otkrijemo svoj puni potencijal – pomoći drugima i prihvatiti život s više nade.
Istraživanja su pokazala da je prije prijetnje pandemije 68 posto svjetskog stanovništva pribjegavalo molitvi. U studiji koja koristi podatke Google pretraživanja iz 95 zemalja s pristupom Internetu, profesorica Jeanet Sinding Bentzen sa Sveučilišta u Kopenhagenu otkrila je porast broja pregleda s ključnim riječima “molitva zbog koronavirusa” i ustvrdila da je to globalni fenomen, prenosi Aleteia. U ožujku 2020., kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju potraga za molitvom dosegla je najveći broj ikad i pokazala značajan porast čak i u odnosu na najvažnije vjerske blagdane u godini, poput Božića, Uskrsa ili Ramazana.
Potraga se povećala u većini regija, čak i u najsekulariziranijim regijama sjeverne Europe. Interes za molitvom povećao se na svim kontinentima, među svim religijama, svim društvenim skupinama i svim obrazovnim strukturama. Većina njih su kršćani. Najviše ih je u Južnoj Americi i Africi koje su među najreligioznijim regijama na svijetu. Pritom, treba imati na umu da istraživanje nije potpuno sveobuhvatno jer ne uključuje stariji dio populacije od kojih mnogi ne koriste Internet.
Teški trenuci kroz koje svijet danas prolazi bude svijest u ljudima u potrazi za unutarnjim mirom, utjehom i objašnjenjem. Rezultati istraživanja pokazuju da se mnogi ljudi širom svijeta mole i traže Božju blizinu. Više od polovice svjetske populacije molilo se da prijetnja koronavirusa prođe. U kriznim vremenima okrećemo se vjeri. U molitvi i vjeri pronalazimo veliku snagu utjehe koja nas na poseban način povezuje s voljenima u trenucima patnje i boli. Istodobno, u karanteni izvori vjere dospjeli su do masa. Prijenosi svetih misa uživo, virtualna promišljanja o religiji i druge srodne aktivnosti doveli su do toga da Crkva prestaje biti nedjeljnom aktivnošću i postaje svakodnevna aktivnost ljudi koji su prije pandemije znali reći: „Imam previše posla, nemam vremena.”
Iako se porast zanimanja za religiju dogodio u određenom vremenskom trenutku, nakon završetka određene tragedije posljedice se još puno godina prenose na buduće generacije, kao što se dogodilo nakon Drugog svjetskog rata ili prirodnih katastrofa. Pojava tragedije budi svijest koja nas vodi dubljoj potrazi za Bogom. Poziv je to da istražimo svoj unutarnji svijet, usko se povežemo sa sobom i otkrijemo svoj puni potencijal – pomoći drugima i prihvatiti život s više nade. Vrijeme će pokazati hoće li se isto dogoditi i s korona-krizom.
