CRKVAVJERA I DUHOVNOST

Tijekom ove pobožnosti dječak u Italiji čudesno ozdravio od šest tumora na mozgu

Sabina više nije znala kome se obratiti. Tumori će joj oduzeti njenog malog Federica. Nekoliko serija kemoterapija nije pomoglo. Od šest zločudnih tumora na mozgu samo su se tri dala operirati. Svaki pokušaj njihova uklanjanja doveo bi do ozljeda mozga piše dnevno.hr

Najbolji tim doktora na milanskom Institutu za onkologiju pratio je ovaj slučaj. Iz medicinske perspektive, više nije bilo nade. Dječak je imao četiti godine i činilo se kao da vene. No, iako je puno trpio često je mami rekao: Ne brini mama sve će biti uredu! Sabina bi tada otrčala u kupaonicu, u jedino utočište u kojem je mogla dopustiti da prevladaju suze i napadi očaja.
Sabina više nije bila vjernica i trudila se držati dalje od crkve. Njezina prijateljica Laura bila je pak član gorljive molitvene zajednice u Milanu. Uzela je malog Federica na svoje srce i pokrenula molitvenu akciju za njega u trajanju devet dana. Tijekom tih devet dana članovi zajednice izmjenjivali su se pred Presvetim Oltarskim Sakramentom stavljajući dječaka u Njegovu prisutnost i moleći ozdravljenje. No, ipak, na kraju devetnice bolest je uznapredovala.

Blagoslov Presvetim Oltarskim Sakramentom

Laura se nije dala obeshrabriti. Imala je drugi plan; talijanski svećenik misionar na službi u Brazilu, otac Antonello slučajno je nekoliko dana boravio u Milanu gdje je organizirao misu ozdravljenje u crkvi svetog Ante. Laura je pozvala Sabinu da dođe i dovede malenog. Sabina se skanjivala. Nije mogla prihvatiti ideju ulaska u crkvu. Napokon je pristala ići unatoč svojim osjećajima. Nije imala nikakvih velikih iluzija. Ako ju ni vjera ni nada nisu motivirale, sad ju je motivirao očaj. Što mogu izgubiti? Razmišljala je.
Od početka mise Sabini su bila simpatična oba svećenika. Prenosili su radost i izgledali jednostavni i pristupačni. Federico je bio sklupčan u njezinom krilu. Apavao je s jednim zatvorenim okom. Drugo je bilo na svećeniku koji ga je nasmijavao za vrijeme propovijedi.
Kao i u Međugorju, na kraju svete mise Otac Antonello izložio je Presveti Oltarski Sakrament predvodeći klanjanje. Zatim je uzeo pokaznicu i nosio je u procesiji kroz krcatu crkvu. Federicove su oči slijedile svećenika. Otac Antonello se nije žurio , blagoslovljajući svaki dio zajednice odgormnom pokaznicom. Molio je Isusa da dotakne svako srce i tijelo koje je bilo prisutno, baš kao što je to činio prije dvije tisuće godina usred gomile koja se stiskla oko Njega. Kad se otac približio Sabini primjetio je malenog dječaka u maminom zagrljaju, mršavog i bez kose. Približio se, blagoslovio dijete i stavio pokaznicu direktno na dječakovo čelo.

‘U glavi mi je vatra’

Sabina nikad neće zaboraviti taj trenutak. Nije razumjela ništa od svega što se događalo. Federico je pao kao da ga je udario grom. Ležao je ispružen na podu. U panici se sagnula da podigne sina. No, kad mu je stavila ruku ispod glave shvatila je da on mirno spava. Odlučila ga je ostaviti da i dalje spava za vrijeme klanjanja.
Nakon nekog vremena kad je procesija završila, otac Antonello je započeo pjesmu “Divnoj” koja se pjeva na kraju klanjanja. Dječak se probudio otvorio oči i rekao: Mama osjećam vatru u glavi!
Sabina u početku nije obraćala pažnju ali je počela razmišljati kad je nastavio ponavljati istu stvar nekoliko puta tijekom noći i idućeg dana: Mama, gori mi u glavi! Sabina se uplašila i brzo zakazala pregled na Institutu. Napravili su novu snimku.

Radiolog je proučavao slike, nekoliko puta namještao naočale. Okrenuo se prema Sabini. Ona je primjetila da je sav problijedio i očekivala je ono najgore.
‘Sabina, što ste to učinili? Tko je operirao vašeg sina?’
‘Ali doktore, nije bio na operaciji.’
‘Sabina, na djetetu je izvršena operacija, to je očigledno!’
‘Ali doktore, kunem vam se…’
‘Dođite pogledajte sami.’
Slike su jasno pokazale da je šest tumora posve nestalo. Ali, nisu samo tajanstvenoi iščeznuli. Tamo gdje se nalazio svaki pojedini tumor bio je vidljiv ožiljak s tragovima šavova, potvršujući da ga je operirao vješt tumor. Čak su i tri tumora za koje je zaključeno da se ne mogu operirati, bila ukonjena iz tkiva mozga za koje se smatra da je premekano da bi izdržalo šavove.
Sabina je u nekoliko sekundi ponovno prošla kroz sve Federicove riječi unutar posljednjih 48 sati nakon svećeničkog blagoslova: Mama gori mi u glavi, mama u glavi mi je vatra! Konačno joj je postalo jasno. Doktori su mogli misliti što god žele, a što se nje tiče, nema sumnja: Kirurg je bio Isus.
Danas Federico ima šest godina. Igra se, trči, skače. Čini pogreške koje čine i ostala djeca njegove dobi. U punoj je formi. Isus ga je dotaknuo iz svoje male bijele hostije, a što se tiče Sabine njezine žalosti zamjenile su radosti. Osjetila sam živog Isusa, kaže!

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button