Svjedočanstvo majka koja je izgubila jedinog sina: Kleknula sam pred Presvetim i rekla: Budi volja Tvoja
Silvia Toma ima ožiljak na duši: Prije četiri godine pokopala je svog 34-godišnjeg jedinca, koji je imao dvije male kćeri. „Bila je to iznenadna leukemija. Primljen je 25. svibnja 2021., a umro je 3. lipnja“, rekla je, još uvijek shrvana bolom.
U to vrijeme, propisi o pandemiji COVID-19 nisu dopuštali posjetitelje. Sigurnosne mjere spriječile su je da ga miluje po ruci u njegovoj sporoj agoniji. „Nikada nam nisu dopustili da ga posjetimo. Bio je hospitaliziran na koronarnoj jedinici potpuno sam“, prisjetila se. Mogli su minimalno komunicirati samo putem WhatsApp poruka, piše CNA.
Dan prije nego što je umro, pustili su je da ga vidi. „Njegova supruga provela je s njim 15 minuta, a ja još 15. Iskoristila sam priliku da s njim izmolim krunicu Božjeg milosrđa.“ Liječnici su ih zatim zamolili da napuste sobu, a nekoliko sati kasnije da se vrate u kliniku. „Kad smo stigli, rekli su nam da je pretrpio tri srčana zastoja. Preživio je dva, a treći nije“, objasnila je Silvia, oči su joj se napunile suzama, ali s velikim, majčinskim osmijehom koji je poručivao da će biti dobro. Jedino ju je vjera održavala u najtežim trenucima. „Nismo spremni izgubiti sina, ali sam izuzetno zahvalna na vjeri“, rekla je Silvia, koja je, dan nakon što je njezin sin hospitaliziran, kleknula pred tabernakulom u svojoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u biskupiji Avellaneda Lanús, u pokrajini Buenos Aires. Jednom pred Presvetim Sakramentom, „rekla sam mu da već zna što mi je na srcu, ali da će biti njegova volja. I Njegova je volja da moj sin bude s Njim.“
Ona još uvijek ne razumije Božje razloge, ali ni ne traži odgovore. 15. rujna sudjelovala je na Jubileju utjehe u Rimu i svjedočila da smrt nema zadnju riječ. „Često se slomim i plačem, ali, hvala Bogu, nikada nisam izgovorila ni riječ prijekora. Vjerujem da On mora znati zašto, a jednog dana ću razumjeti“, dodala je. Rekla je da je prolazak kroz ovu bol koja žari dušu, za koju u rječniku nema ni riječi koja bi je definirala, „bio kao da dijelim malo onoga što je Djevica Marija osjećala podno križa.“ „Molim je da ga uvijek čvrsto drži i ljubi za mene“, rekla je.
Papa Franjo molio se za nju. Silvia Toma je razvedena, ali održava dobar odnos s bivšim suprugom, koji je Jehovin svjedok. Njezin sin je primio sve sakramente – krštenje, pričest, krizmu – ali u adolescenciji „okrenuo se Jehovinim svjedocima“, rekla je. „Čak je potpisao dokument u kojem je izrazio svoje odbijanje da primi transfuziju krvi, kako to zahtijeva ta vjerska denominacija“, objasnila je.
Godine 2019. mogla je podijeliti patnju koju su joj prouzročili postupci njezina sina s papom Franjom, kojeg je pozdravila nakon opće audijencije. „Kad me je saslušao, rekao mi je da će se moliti za Gabrielov povratak u Katoličku crkvu“, ispričala je. I malo-pomalo, to je počelo dobivati oblik. Za Silviu, nema sumnje da je to bio mali dar koji joj je dao argentinski papa.
„Vjerujem da je Bog djelovao u njemu“, rekla je. „Prije nego što je umro, razgovarao je sa svećenikom iz naše župe, nešto što nije učinio dugo vremena. Slali su si poruke na WhatsAppu, čavrljali su. Vjerujem da mu se srce ponovno otvaralo“, dodala je. Situacija je postala kritična kada je primljen. „Posljednjeg dana, liječnik nam je rekao da će umrijeti ako mu ne daju transfuziju. Bio je pri svijesti. Njegova supruga, Jehovina svjedokinja, rekla je: ‘Ne mogu potpisati.’ Tada su pitali mene. Ušla sam u sobu, pogledala ga u oči i pitala ga želi li stvarno transfuziju, jer ni ja nisam mogla poništiti njegovu osobnu odluku. Rekao je da.“ U tom trenutku, majka i sin su zajedno potpisali obrazac pristanka: „Dok sam potpisivala, on je dodirnuo glavu i rekao liječniku: ‘Stvar je u tome što je moja majka vjeroučiteljica.’“ Za ovu majku, ta odluka, iako nije spasila život njezina sina, značila je unutarnje pomirenje. „Vjerujem da mu je Bog dao priliku da mu se vrati u najvažnijem trenutku“, rekla je Toma. Za nju je ova posljednja gesta također bila prava utjeha.
