Švicarski egzorcizam: Svećeniku su demoni tijekom egzorcizma o pričesti na ruke rekli ovo…
“Kako sam napisao kod prvog dijela: “U narednim danima ću napisati neke izvatke iz jednog poznatog (ali manje poznatog ) egzorcizma nad jednom švicarskom ženom krajem 70ih godina, u kojem je sudjelovalo čak 8 svećenika gdje se očitovalo nekoliko poznatih glavnih demona.
Započet ću sa izvatcima o kako naslov kaže, onome što su demoni bili prisiljeni reći okruženi 8moricom egzorcista, zakleti u Isusovom imenu i imenu svih svetih Njegovih. Da unaprijed odgovorim nekima: Da, nitko nije dužan vjerovat u išta od ovog, znam i ne tvrdim to, neka svatko odabere za sebe.
No kad smo kod toga, vrijedno je spomenuti da ovo nije nešto neprovjereno i nesigurno jer sadrži “imprimatur” nadbiskupa, kao i “nihil obstat”; postoje svećenici biskupi i nadbiskupi koji itekako smatraju sadržaj istinitim.”
U ovom drugom dijelu koji sam odabrao je jedna od osjetljivijih tema, pa molim obje strane da se suzdrže od bilo kakvog vrijeđanja i omalovažavanja druge strane (kako nerijetko zna bivati), odnosno bilo da se slažete s napisanim ili ne. Tko hoće neka pročita i donese sud za sebe. Pax Vobiscum.”
___________________________________
(D-demon, E-egzorcist)
D: … oni moraju primati sakramente; primati ih na pravilan način. Istinska Ispovijed, ne samo sudjelovanje u pokorničkim obredima i Pričest. Pričest se mora primati na usta, a ne na ruku.
E: Govorite samo istinu, u ime Predragocjene Krvi, Svetog Križa, Bezgrješnog začeća Lurda. Fatimske Gospe od krunice!
D: Mnogo smo razmišljali, jako dugo i lomili se tamo dolje (pokazuje prema dolje), sve dok nismo uspjeli pokrenuti Pričest na ruke. Pričest u ruci … Pričest u ruci vrlo je dobra za nas u Paklu, vjerujte mi!
E: Naređujemo vam, u ime … da kažete samo ono što vam Nebo naredi! Govorite samo istinu, nemate pravo lagati, prestanite!
D: Ona (pokazuje prema gore) želi da kažem …
E: Reci istinu, u ime …!
D:Ona želi da vam kažem … da je Ona, Velika Gospodarica, još uvijek živa na zemlji… Primala bi Pričest ustima, ali na koljenima, i duboko bi se klanjala, ovako (on čini gestu).
E: U ime Blažene Djevice … i Prijestolja, po nalogu Prijestolja, recite istinu! D: Moram reći da se Pričest ne smije primati u ruku. Sam Papa daje Pričest u usta. Ne želi uopće da se Pričest daje u ruku. To dolazi od kardinala.
E: U ime …, po nalogu Prijestolja, reci istinu!
O: Onda je to došlo do biskupa i oni su zamislili da je riječ o poslušnosti, da moraju poslušati kardinale. Konačno, došlo je do svećenika, a oni su, pak, zamišljali da se moraju prilagoditi, jer je poslušnost napisana vrlo velikim slovima. E: Reci istinu, nemaš pravo lagati, u ime …!
D: Zlim ljudima ne bi trebali poslušni. Isus Krist , Blažena Djevica i Papa su oni koji se moraju slušati. Pričest u ruci uopće nije volja Božja. E: Nastavite govoriti istinu, u ime …!
O: Laici ne bi trebali dijeliti svetu pričest nikako! Ni časne sestre i braća, nikad! Vjerujete li da bi Krist to povjerio apostolima, da su to mogle činiti žene i laici (on zastenje). Kako sam bio prisiljen to reći!
D: Zato vam ja, moram reći: “Morate puno moliti Duha Svetoga. Nemoguće je previše moliti Duha Svetoga.”
____________________________________
SVEĆENICI I PRIČEST U RUCI
(25. travnja 1977. B = Belzebub. E = Egzorcist)
E: Kakva je priča o Pričesti u ruci što se tiče svećenika? U ime Presvetog Trojstva …! B: Što podrazumijevate pod “Pričest u ruci što se tiče svećenika?” E: Trebaju li svećenici davati Pričest u ruku kad je ljudi traže? B: Ni u kojem slučaju! Apsolutno ne! Vjerujete li da je svećenik marioneta svojih župljana? Ima pravo zapovijedi! Široko govoreći, moram dodati ovo: ako bi svećenici davali Pričest u usta, kako oni “gore” žele (pokazuje prema gore), vjerojatno bi na početku naišli na protivljenje, jer smo mi (demoni) stavili ulje na vatru, ali dugoročno bi imali mnogo više vjernika u svojim crkvama nego u onima u kojima se pričest daje drukčije, gdje postoji ova mlakost.
E: A ako ću kao svećenik pomagati kolegi koji daje pričest u ruci, što da radim?
B: Onda bi trebao …
E: U ime …, recite istinu i ništa osim istine!
B: Tada biste trebali reći svećeniku kojem ćete pomagati: „Oče, vjerujem da je Pričest u ustima ispravna stvar. Ni na koji način ne mogu preuzeti odgovornost davanja Pričesti u ruke. Nadam se da ćete to prihvatiti. ”
Za vas je temeljna obveza davati Pričest na usta, jer znate da postoji mnogo više blagoslova i puno više poštovanja. Posvuda postoje ljudi koji će vam otežati stvari. Događa se i suprotan učinak. Ali, u osnovi, oni će vam podići kapu. Evo kako je s takvim ljudima: čak i ako vam ponekad proturječe i dosađuju, u svom srcu govore sebi: „Možda je on ipak u pravu; još uvijek zna što treba učiniti i prolazi svoj put kroz sve prepreke; ponaša se prema svom uvjerenju; njegov način rada je vjerojatno ispravan. ”
Oni gore (pokazuje prema gore) mišljenja su da onaj tko još uvijek može, na ovaj ili onaj način, mora, iz ljubavi prema Nebu, dati Pričest u usta, jer grijeh je kada se zna, a ne čini to. “Blaženi oni koji vjeruju, a da nisu vidjeli.” Tada više ne bi bilo užasne profanacije Sakramenta kao sada.
E: U ime Svetog Trojstva …, kako bi se svećenik trebao nositi s najmanjim fragmentima?
B: Najbolji način bio bi da svećenik nakon Pričesti polije ruke vodom; ili, na primjer, kad se pričesti kod kuće, umočiti ruke u čašu vode i zatim je popiti do posljednje kapi. Na taj bi način bilo više poštovanja. To se još uvijek radi tu i tamo … ali sada, ne želimo više razgovarati!
_____________________________
PRIČEST NA RUKU U RANOJ CRKVI
E: U ime. . . ! Koja je priča o Pričesti na ruke u najranijim vremenima Crkve? B: Krist – to smo i sami vidjeli u to vrijeme – kad je lomio kruh, nije ga davao u ruke apostola. Ne želimo više razgovarati! Ne više!
E: U ime. . . . !
B: Ne volimo to govoriti! Ali mi to posebno sad ne volimo govoriti!
E: U ime Presvete Djevice!
B: U vrijeme kad je Krist rekao: “Ovo je Moje tijelo”, na Posljednjoj večeri stavio je kruh izravno u usta apostola. Nema sumnje o Predragocjenoj Krvi; popili su je, nisu prije imali u rukama. Apostoli koji su bili prisutni na Posljednjoj večeri nikada nisu postupili drugačije; dali su Svetu Pričest u usta. . . Krist nije želio da se kasnije to primi u ruku. . . ako su ju kasnije i dobili u ruku, bilo je to zato što su pogrešno razumjeli stvari. . . Krist to nikada nije želio. On sam ju je dao u usta; pa čak ni Blažena Djevica nikada nije primila ovaj Sakrament na bilo koji drugi način i uvijek je klečala, klanjajući se vrlo duboko. . . Ah! Ne volimo ovo govoriti! Bili smo puni bijesa protiv Nje (pokazuje prema gore) kad god bi se ona pričestila.
Vidjela je i na mističan način doživjela sve što se dogodilo na Posljednjoj večeri. Gotovo je uvijek sve znala. Bilo joj je suđeno voditi Crkvu. Apostoli su također bili predodređeni za ovo, ali Ona je u vrlo velikoj mjeri trebala surađivati s njima. To smo morali reći i prije: Bila je na koljenima danju i noću, moleći se za apostole, kako bi u Kristovoj Crkvi sve prošlo u redu. Apostoli, koji su bili na Posljednjoj večeri, nikada nisu davali Pričest ni na koji drugi način, samo na usta. Ako se to kasnije dogodilo drugačije, nisu bili krivi apostoli. Isus i Njegova majka više nisu u tome sudjelovali. Oni (pokazuje prema gore) to nisu niti planirali niti željeli. To im apsolutno nije bila namjera.
E: Tko je htio uvesti Pričest na ruku?
B: Ne smiješ postavljati to pitanje! E: U ime Oca Nebeskoga. . . !
B: Mi smo ti koji smo to smislili i zacrtali. Rekli smo si: Ako uspijemo uvesti Pričest u ruku među prvim kršćanima, onda će oni kasnije moći reći: “Pričest je bila u ruci ranije u vrijeme prvih kršćana.” I tako je bilo, da bi ovo Vijeće, ovi današnji ljudi, mogli reći: „Prvi su se kršćani pričešćivali na ruke, pa u tome nema ništa loše. Bili su prvi kršćani, bilo je to vrijeme Kristova života, bili su blizu Krista. Stoga apsolutno ne može biti grešno. ” Istina, oni nisu znali da ovo nije bilo željeno od Boga. U tom samom času, čak I tad, rekli smo si da ako bi mogli napraviti da se to dogodi, rezultat bi bio izvjesna mlakost. Kako god, Pričest na usta je bila vraćena.
Određene svete duše I veliki doktori Crkve su jasno vidjeli gdje je ovo vodilo, I da bi bilo bolje I da bi bilo puno više poštovanja ako bi Onaj gore (pokazuje orema gore) bio priman na usta. Ako Ga ne bi mogli uzeti u njihove ruke, u njihove prljave ruke… S kakvim ga sve rukama neki primaju, niti ih ne operu nakon nekih stvari..ne želim to reći! Zastrašujuće nepoštovanje…!”
Predgovor kardinala Saraha u knjizi “Primanje Pričesti na ruku
Izvor: Izdavačka kuća Kyrios
