Sveti Porfirije- čuvar ostatka Kristova križa
SVETI PORFIRIJE Crkva danas pred nas stavlja više svetačkih likova. Spomenimo najprije sv. Porfirija, koji je umro na današnji dan 420. godine u Gazi, nakon dvadesetogodišnje biskupske službe.
Rođen je u Solunu oko 347. godine, u vrlo bogatoj obitelji. No, u svojoj 30. godini povukao se u egipatsku pustinju gdje je živio monaškim životom. Nakon pet godina odlazi u spilju blizu rijeke Jordan u Palestini. Zbog strogog načina života stradalo mu je zdravlje. Tijekom posjeta Jeruzalemu upoznao je Marka, svoga kasnijeg životopisca i suradnika, a nakon izvjesnog vremena, Porfirije je čudesno ozdravio na Kalvariji.
Marko ga opisuje kao čovjeka blage naravi, pobožnoga i bez mane. Imao je čudesan dar tumačenja Svetoga pisma. Poteškoće je rješavao nadahnuto i ispravno tumačio, tako da su i najveći neprijatelji Krista i kršćanstva ostajali bez prigovora. Porfirije je rado davao od svoga imanja, pa je brzo osiromašio. Zato je neko vrijeme radio kao postolar. Jeruzalemski biskup Ivan čuo je za Porfirija, pa ga je dao zarediti za svećenika, a potom mu je povjerio čuvanje najsvetije relikvije, ostatka Kristova križa. Nakon biskupove smrti, metropolit Cezareje zaredio je Porfirija za biskupa u Gazi. Bog je po njemu učinio mnoga čudesa, pa je broj kršćana svakodnevno rastao.
Spominjemo i sv. Agrikolu, francuskog biskupa koji je upravljao Crkvom od 570. do 614. godine. Danas je i sv. Nestor, biskup u Pergi, koji je mučeništvo podnio za Dioklecijanova progona, zajedno s Papijom, Diodorom, Kononom i drugima. Slavimo i sv. Aleksandra, biskupa u Aleksandriji koji je umro 326. godine. Njegov je svećenik bio Arije koji je nijekao Isusovo božanstvo, a Aleksandar ga je osudio. Aleksandrov je pak đakon bio sv. Atanazije, koji ga je i naslijedio u biskupskoj službi.
