Sveti Polikarp
Sveti Polikarp je svetac iz prvih kršćanskih vremena, i učenik apostola Ivana. Nakon smrti apostola, prva se Crkva našla suočena s brojnim problemima.
Nije više bilo ljudi koji su osobno poznavali Isusa, pojavile su se brojne hereze i trebalo je na neki način sistematizirati kršćanski nauk, od liturgije do dogme. Polikarp je shvatio da je odgovor na sve probleme svojim životom što bliže i vjernije nasljedovati Isusa i njegov život.
Kada se suočio s herezama, Polikarp je stoga pokazao takvu čvrstinu, da mu se divio čak i sveti Ignacije Antiohijski. Kažu da je njegov odnos prema hereticima bio sličan Isusovu prema farizejima. S druge strane kad je bio suočen s prijeporima u među samim kršćanima, bio je pun razumijevanja i oprosta.
Jedan od problema s kojima se suočila prva kršćanska zajednica bio je i datum proslave Uskrsa. Istok je slavio Uskrs na dan židovske Pashe, dok ga je Zapad obilježavao u nedjelju poslije Pashe. Polikarp je otišao u Rim papi Anicetu ali se nisu mogli dogovoriti oko zajedničkog datuma proslave Uskrsa, dok su se u svemu ostalome složili.
I u progonima je Polikarp slijedio Isusov primjer. Nije kao neki težio mučeništvu pod svaku cijenu, nego ga je izbjegavao dok nije došlo pravo vrijeme. Kada su kršćani bili mučeni u areni, mnoštvo se jednom prilikom toliko razgnjevilo da su zahtjevali da se Polikarp uhiti i pogubi.
Polikarp je pred prijetnjom smrti ostao miran, ali su ga drugi uvjerili da se skrije. Dok se skrivao, molio je za svoju braću i cijelu Crkvu.
Za vrijeme molitve imao je viziju da će skončati živ spaljen. Uskoro su ga pronašli i uhitili, što je podnio smireno i predano Božjoj volji. Čak je dao nahraniti ljude koji su ga došli uhititi. Zatim je zatražio vrijeme da se pomoli. Bilo mu je tad osamdeset i šest godina. Njegova starost nije spriječila njegove mučitelje da ga bace u arenu divljim zvijerima.
Tad je začuo glas s neba koji ga je ohrabrio i utješio. Pokušali su ga nagovoriti da se odrekne svoje vjere, ali je on to odlučno odbio. Zatim su ga poslali na lomaču. Dok su palili lomaču, Polikarp se molio, te se dogodilo čudo. Plamenovi su ga zaobilazili, te mu se tijelo sjajilo poput zlata.
Kada su njegovi mučitelji vidjeli da Polikarp ne izgara, proboli su ga. Kršćani su kasnije krišom uzeli njegove kosti i pohranili ih kao relikvije. Polkarp je umro na današnji dan sredinom drugog stoljeća, autori se ne slažu koje točno godine. Relikvije mu se danas čuvaju u Rimu, u crkvi svetog Ambrozija.
