SVECIVJERA I DUHOVNOST

Sveti Paškal Bajlonski – Franjevački brat laik i mistik koji je žarko ljubio Euharistiju

Sveti Paškal Bajlonski – Franjevački brat laik i mistik Danas slavimo svetog Paškala, španjolskog franjevca iz šesnaestog stoljeća.Svetog Paškala nazivaju i „serafom Euharistije” zbog njegove žarke ljubavi prema Euharistiji. Često ga je žar molitve izdizao iznad tla, a pripisivala su mu se i brojna druga čuda: umnažanje kruha, liječenje bolesnih, dar predskazivanja budućih događaja…

Sveti Paškal je bio sin Martina Baylóna i Izabele, rođ. Jubera. Rodio se na veliki duhovski blagdan 16. svibnja 1540. u Torrehermosi, u nekadašnjem Aragonskom kraljevstvu, današnjoj Španjolskoj. Već je od ranog djetinjstva pokazivao izvanrednu ljubav prema molitvi i pobožnost prema Euharistiji. Prvi posao malog Paškala bilo je čuvanje domaćega stada. Na livadama u otvorenoj Božjoj prirodi, davao je oduška svojoj sklonosti prema molitvi te mnogo molio, razmatrao, i činio pokoru.

Paškalova velika odlika uvijek je bilo junaštvo duha. U 18. godini u njemu je dozrela odluka da se Bogu sasvim daruje i posveti u redovničkome zvanju, pa je pokucao na vrata samostana svete Marije Loretske, koji je pripadao reformiranim franjevcima. No, braća franjevci su ga odbili. U želji da boravi u blizini Samostana, našao je zaposlenje kod nekoga bogata gospodara kao pastir stada. Taj je tako zavolio mladoga pastira da ga je htio posiniti i učiniti baštinikom svoga bogatstva. No Paškalovo je srce davalo prednost evanđeoskom siromaštvu. Brzo je Paškal došao na glas svetosti pa ga franjevci napokon primiše u svoju zajednicu. U loretskome samostanu položio je 2. veljače, na blagdan Isusova prikazanja u hramu, svečane redovničke zavjete, prikazavši se sav Gospodinu. Poglavari su mu ponudili da postane svećenik, ali on je tu ponudu iz poniznosti odbio. Želio je ostati ponizan i jednostavan brat, pa je kao takav vjerno služio Gospodinu i braći u samostanima u Jativi i Valenciji. Uz poniznost resila ga je i izvanredna blagost pa je bio mio i drag svima.

Kao pastir nije znao čitati i pisati, jer je bio iz siromašne obitelji i nije imao mogućnost pohađati školu. No zaželio je naučiti čitati kako bi mogao recitirati Gospin časoslov pa je . zamolio plemenite ljude za najnužniju pouku. Svojom čvrstom i upornom voljom naučio je čitati pa je pjevao hvale Gospi. Također je više puta na dan molio Krunicu. Običavao je govoriti da su Zdravomarije bijele ruže koje se prinosi Gospi, a Očenaši ruže umočene u Predragocjenu Krv Isusovu.

Jednoga dana dok se sveti Paškal, u času Podizanja klanjao okrenut prema crkvi, ukaže mu se mnogo anđela koji su nosili zlatnu pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Sveti Paškal nije vjerovao da je to posebna milost, darovana samo njemu pa pozove druge pastire: „Dođite hitro i sa mnom se poklonite Gospodinu! Anđeli nam donose Njega. Presveti Sakrament je stavljen pred nas!” Pastiri poslušaše njegov poziv, ali oni ne vidješe ništa od onog što bijaše dano Paškalu. Dok se on klanjao, ostali su bili svjesni da prisustvuju čudu koje doživljava njihov pobožni prijatelj. Paškal je imao bezgraničnu ljubav prema Presvetom Sakramentu. Žurio je pred svetohranište svaki put kad bi mu to dopuštala služba. Kad nije mogao ići na svetu misu, često mu se ukazivao anđeo i donosio mu svetu hostiju kojom bi zatim pričestio Sveca. Često je Paškala žar molitve izdizao iznad tla a pripisivala su mu se i brojna druga čuda, od umnažanja kruha za siromahe, liječenja bolesnih, dara predskazivanja budućih događaja…

Bio je obdaren raznim mističnim milostima, darom čudesa i ulivenoga znanja. Sastavio je knjižicu u kojoj su bile sakupljene izreke što su dokazivale Isusovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, i vlast koju je Isus dao rimskome biskupu. Bile su to upravo one istine koje su u to vrijeme kalvini najviše napadali. Izmučen velikim pokorama Svetac je u svojoj 53. godini života osjetio da mu se bliži kraj. Umro je na blagdan Duhova, na koji se i rodio, 17. svibnja 1592. u Villarealu nedaleko Valencije.

Za vrijeme sprovodne svete mise tijelo svetog Paškala ležalo je u crkvi u otvorenom lijesu. Za vrijeme dok se podizala posvećena hostija pokojnikove su se otvorile oči da pozdravi Spasitelja pa se onda opet zatvoriše. To su mnogi primijetili te su i druge upozorili na čudo. To se ponovilo i prilikom podizanja Presvete Krvi Kristove. Pokojnikove su se oči otvorile i pozdravile Spasitelja a onda se zatvoriše.

POZNATE SVEČEVE MISLI „Sakrament ispovijedi oslobađa nas od grijeha, a sakrament svete pričesti oslobađa nas od volje da griješimo.” „Iz sveg srca služite Gospodinu; siromahe ljubite. Imajte veliku pobožnost prema Presvetom Sakramentu. Nikad ne zaboravite Bogorodicu. Budite revni u opsluživanju svetog Pravila. I vi ćete doći u Nebo!”

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button