Sveti Josip je izgovorio jednu riječ koja je zapisana u Bibliji – evo koju
Evanđelisti nisu zabilježili mnogo toga što je sveti Josip rekao, ali postoji jedna riječ koju su zabilježili, a koja se pripisuje svetom Josipu.
Većina kršćana zna da sveti Josip ne govori aktivno u Bibliji i da evanđelisti nisu zapisali nikakav dijalog koji je sveti Josip vodio sa Svetom Obitelji. Međutim, evanđelisti su zabilježili jednu riječ koju je sveti Josip izgovorio. Ta riječ je bila: “Isus.”
Sveti Matej objašnjava kako se anđeo ukazao svetom Josipu u snu i rekao mu kako treba nazvati dijete u Marijinoj utrobi: Anđeo Gospodnji ukazao mu se u snu govoreći: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju, ženu svoju, jer ono što je u njoj začeto od Duha je Svetoga; rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih.” – Matej 1:20-21 Sveti Josip je učinio upravo to kada je došlo vrijeme da se obreže i službeno imenuje njegovo dijete. Obrezivanje Katolička enciklopedija objašnjava kako je dijete dobilo ime na obredu obrezivanja: Osmi dan je bio propisan, čak i ako je bila subota (vidi Ivan 7:22-23). Ime je dano, kao u Luki 1:59 i 2:21, u spomen na promjenu patrijarhovog imena iz Abrama u Abraham, kada je Bog sklopio savez s njim i učinio obrezivanje znakom toga (Postanak 17:5). Kao glava kućanstva, sveti Josip bi bio taj koji bi službeno izgovorio ime “Isus”.
Sveti Matej bilježi kako “Kad se Josip probudio od sna, učini kako mu je naredio anđeo Gospodnji; uze svoju ženu, ali je ne upozna dok ne rodi sina; i nadjenu mu ime Isus” (Matej 1:24-25). Sveti Ivan Pavao II. razmišljao je o ovom Josipovom činu u svojoj enciklici Redemptoris Custos: Prilikom obrezivanja Josip djetetu daje ime “Isus”. Ovo je jedino ime u kojem je spasenje (usp. Dj 4,12). Njegovo značenje bilo je otkriveno Josipu u trenutku njegova “navještenja”: “Djetetu ćeš dati ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih” (usp. Mt 1,21). Dajući ime, Josip proglašava svoje zakonito očinstvo nad Isusom, a izgovarajući ime proglašava djetetovu misiju kao Spasitelja. Prikladno je da se za pravednika Josipa zabilježi da je rekao samo: “Isus”. Sveti Josip je uzor poniznosti, potpuno posvećen svom sinu Isusu. Njegov primjer trebao bi nas nadahnuti da imamo sličan odnos s Isusom, osiguravajući da nam je Isusovo ime uvijek na usnama. Ako u životu možemo reći samo jednu riječ, trebali bismo je učiniti važnom i slijediti stope svetog Josipa.
