Sveti Ivan Pavao II. o životu i smrti
Sveti Ivan Pavao II. imenom Karol Józef Wojtyła 264. je nasljednik sv. Petra. Rođen je u Wadowicama u Poljskoj 1920., a za papu je izabran 16. listopada 1978. godine. Bio je prvi papa netalijan i najmlađi papa u povijesti, izabran kad je imao samo 59. godina. Prvi je papa u povijesti koji je odbio krunidbu i prvi papa s elektroničkom adresom.
Ovdje je nekoliko njegovih misli o životu i smrti iz knjige Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini, Verbum, Split 2011.
O životu
Božje nas zapovijedi uče putu života.
Ne bojte se! Krist znade što je u čovjeku! Jedino on to i znade.
Čovjek je pozvan na puninu života koja poprilično nadilazi dimenzije njegova zemaljskoga postojanja jer se sastoji u sudjelovanju u samom Božjem životu.
Život je ljudski svet i nepovrediv u svakom trenutku postojanja, također u onom početnom koji prethodi rođenju. Čovjek od majčina krila pripada Bogu koji sve ispituje i zna, koji ga stvara i svojim rukama oblikuje, koji ga vidi dok je još mali neoblikovani zametak i koji u njemu sutra nazire zrelog čovjeka čiji su dani izbrojeni i čije je zvanje upisano u knjigu života.
Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.
Evanđelju života koje je na početku odjeknulo stvaranjem čovjeka na sliku Božju za punu i savršenu sudbinu života, proturječi razarajuće iskustvo smrti koja je došla u svijet i baca sjenu besmisla na čitavo postojanje čovjeka.
Svaki je čovjek “čuvar brata svoga” jer Bog povjerava čovjeka čovjeku.
Tražiti pravo na pobačaj, na ubojstvo djece, na eutanaziju i zakonski ga priznati, znači pripisati ljudskoj slobodi izopačeno i nepravedno značenje: ono apsolutne vlasti nad drugima i protiv drugih.
U pravu na život, svako nedužno ljudsko biće apsolutno je jednako svima drugima
Evanđelje života je konkretna i osobna stvarnost jer se sastoji u navještaju same Isusove osobe
U Isusu “Riječi života” navješćuje se i priopćava božanski i vječni život.
Braniti, promicati, častiti i ljubiti ljudski život zadaća je koju Bog povjerava svakom čovjeku, pozivajući ga, kao svoju krhku sliku, da sudjeluje u vlasti koju on ima nad svijetom.
Zadaća prihvaćanja i služenja životu tiče se svih i mora se iznad svega pokazati u korist života u uvjetima veće slabosti.
Gledajući “prizor križa” moći ćemo otkriti na tom slavnom drvu svršetak i potpunu objavu Evanđelja života.
Život se povjerava čovjeku kao blago koje se ne smije gubiti, kao talent s kojim treba trgovati. O njemu čovjek treba položiti račun svome Gospodaru.
O smrti
Pitanje koje provire iz čovjekova srca u krajnjem suočenju s patnjom i sa smrću, posebice kad je iskušavan predati se beznađu i gotovo se u njem poništiti, traži najviše druženje, solidarnost i potporu u kušnji.
Veliki mir nalazim u pomisli na trenutak kada će me Gospodin pozvati: iz života u život.
Bog nije stvorio smrt i ne raduje se propasti živih.
Dostojanstvo ovoga života nije vezano samo uz svoje početke, uz svoj dolazak do Boga, nego i uz svoj kraj, svoju sudbinu zajedništva s Bogom u spoznaji i njegovoj ljubavi.
Pobačaj i eutanazija su, dakle, zločini za koje nikakav ljudski zakon ne može dati odobrenje.
