Sveti Alfons Liguori otkriva ključ za istinsku sreću – svakako dobro pročitajte!
Jeste li ikada željeli svaki nered u životu učiniti savršenim, ali jednostavno nemate energije za izvršenje tog titanskog zadatka? Sveti Alfonz Liguori, biskup i crkveni naučitelj, ima upravo rješenje: Prihvatite stvarnost, jer se sve što se događa događa najsavršenijom Božjom voljom, koja je izuzetno učinkovita u postizanju vječnog života.
To prihvaćanje ne zahtijeva nikakav viši stupanj, novac, putovanja i gotovo nikakav trud. To je jednostavno pristanak volje prema uvažavanju Božje providnosti, što omogućuje duši da vidi što je izvan njezine kontrole. Čudno, kada se prepoznaju granice duše, život odjednom postaje otvoreniji. Sažimanje rezultira širenjem, jer je energija usmjerena na ono što je odmah moguće, a ne na ono što je teoretski moguće. Nejasne nade i uzaludni strahovi zamjenjuju se stvarnim mogućnostima za vježbanje kršćanske vrline, što je, uostalom, način na koji dobivamo pristup raju – ne kroz nagađanja ili želju da budemo u drugom položaju za koji zamišljamo da bi nam bolje odgovarao. Sveti Alfonz bi preporučio molitvu i marljiv rad tijekom dana za ljubav Božju, uz istovremeno prihvaćanje bilo kakvih rezultata koji se pojave, također za ljubav Božju. Ova se praksa može ponavljati sve dok traje dar života.
Jedan od klasika svetog Alfonsa je Prava zaručnica Isusa Krista. Unatoč svom nazivu, ovaj svezak nije samo iznimno koristan redovnicama, već i redovničkoj braći, svećenicima i laicima. U poglavlju o čistoći namjere, prvi od znakova po kojima netko može znati vrši li Božju volju kaže se: “…ako, kada tvoj pothvat nije bio uspješan, nisi uznemiren, već ostaješ miran kao da si postigao svoj cilj. To će sigurno biti slučaj kada si djelovao samo za Boga; jer kada vidiš da On nije želio da tvoji napori budu okrunjeni uspjehom, ni ti to nećeš željeti; jer znaš da On traži račun, ne o uspjehu ili neuspjehu tvog pothvata, već o čistoći tvoje namjere.” Ova izuzetno važna tema obrađena je na drugim mjestima u Pravoj zaručnici Isusa Krista i sažeta je u kratku knjižicu veličine zalogaja pod nazivom Jedinstvenost s Božjom voljom.
Mnogi duhovni pisci tvrde da Bog ne uzrokuje da nam se događaju nepravedne stvari, već ih dopušta. Ono što razlikuje svetog Alfonsa (i druge svece) jest preciznije učenje da Bog ne dopušta da se određene stvari dogode, već ih u svojoj beskonačnoj mudrosti određuje. Dopuštanje, kako je napisala sveta Terezija iz Lisieuxa, jest kada Bog dopušta svojim stvorenjima da čine njegovu volju. To je vrlo prihvatljivo kada se ljudi prema nama ponašaju kreposno, ali što je s tim kada se ponašaju zlobno? Sveti Alfons objašnjava da kada nas netko nepravedno uvrijedi, Bog ne želi krivnju njegovog grijeha, već, općenito, sudjeluje u materijalnom djelovanju grešnika, tako da želi posljedice grijeha na nas. Oni koji su zbog toga uznemireni ne trebaju tražiti dalje od samog Sina Božjega. U jednom smislu, svi grešnici su ga ubili, no u Mateju 26:39, On moli u svojoj agoniji:
„Oče, ako je moguće, neka me ovaj kalež mimoiđe; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.“ Volja Boga Oca bila je da spasenje dođe od smrti Njegova Sina. To olakšava shvaćanje da se vrlina ne sastoji samo u činjenju dobrih djela, već i u podnošenju loših djela drugih i loših situacija u prirodi. Ovisno o okolnostima, možda ćemo moći – pa čak i imati dužnost – okončati loša djela drugih ili riješiti materijalne izazove. Međutim, postoje i druga vremena kada je jedina opcija strpljivo, molitveno podnošenje križa kao Božje volje za naše vječno dobro. Sveti Alfonz je rekao da ako prihvatimo Božju volju u svemu, bit ćemo među najsretnijima ovdje dolje i uživati u uvidu u vječnu sreću Neba. Stoga, duša koja želi kontrolu ima moć da to postigne upravo ovog časa – prihvaćajući sve kao da dolazi od Svemogućeg Boga, koji želi naše posvećenje na beskonačno veći način nego što bismo to mogli učiniti sami.
