Nakon bezbrojnih kušnji, koje su je željele odvratiti od redovničkog poziva za kojim je ona još od malena žudjela, stupila je u Karmel Escorial u Madridu 1919. godine. Dok je još bila novakinja Presveto Srce Isusovo nadahnulo ju je da osnuje Karmel u Cerro de los Angelesu, geografskom centru Španjolske i mjestu gdje je kralj Alfonso XIII. inaugurirao spomenik Srcu Isusovu.
Cerro de los Angeles, ali i spomenik Srca Isusova, nakon inauguracije su se pretvorili u jednu veliku pustoš. Cerro tada još uvijek nije pripadao građevinskoj zoni, a životinje su pasle uokolo Spomenika, dok je Srce Isusovo, koje je predstavljao srce čitavog španjolskog naroda, ostalo potpuno samo i napušteno. Nakon što je č. s. Maravillas dobila dopuštenje madridskog nadbiskupa za osnivanje samostana, s još tri redovnice napušta samostan Escorial, pouzdajući se samo u Providnost. U tom postupku pronalazimo najkarakterističniji obris njezina duhovnog života – bezgranično pouzdanje u Providnost.
To se pouzdanje još više manifestiralo tijekom Španjolskog građanskog rata kada je trebala napustiti tek izgrađeni samostan i svoju domovinu, a spomenik Srcu Isusovu je potpuno razrušen. Nakon završetka rata, Maravillas je započela s brojnim osnucima samostana. Samostani, koje izgrađuje, uvijek su siromašni i maleni. Unatoč velikoj pokori i ekstremnom siromaštvu u kojemu su živjele njezine redovnice, samostani su netom nakon osnutaka bili toliko popunjeni da časnoj majci Maravillas nije preostajalo ništa, no slijediti planove Providnosti koja je za nju imala pripremljen toliki broj osnutaka, a jedan od njih i na drugom kontinentu – u Indiji.
Sveta Maravillas primjer je duše koja je oblikovana uvijek i isključivo Božjom voljom živeći 55 godina kao bosonoga karmelićanka, od kojih je više od 50 godina bila poglavarica. Iz njezine ljubavi prema karizmi sv. Terezije od Isusa i njezinoj Reformi, koju je ona vjerno nasljedovala u svim svojim osnucima, proizašlo je 11 osnovanih samostana.
Poslije Drugog vatikanskog koncila osnovala je udruženje „Sveta Terezija od Isusa”. Udruženje su sačinjavali svi Karmeli koje je ona osnovala, ali i svi oni koji su željeli nastaviti živjeti izvornim životom sv. Terezije od Isusa. Danas to udruženje obuhvaća gotovo sve Karmele u svijetu koji žive izvornim životom i Konstitucijama koje je sveta Terezija ostavila svojim kćerima poslije svoje svete smrti.
Vjerna kći svete Terezije od Isusa, sveta Maravillas, bila je velika mističarka i pokornica svojeg vremena. Njezin duboki nutarnji život možemo uvidjeti čitajući pisma koja je pisala duhovnicima, a koja su objavljena nakon njezine smrti. Ni nju nije zaobišla velika i tamna noć, baš poput njezina svetog oca, sv. Ivana od Križa, kojeg je toliko voljela i čija je djela znala gotovo napamet. Nutarnje mučeništvo koje je podnosila do kraja svog života uistinu je bio veliki misterij pred kojim se ona samo mogla pokloniti ljubeći Onoga koji ju je raspeo. Čitav joj je život obilježen velikim pokorama o kojima ona sama svjedoči da ih je činila samo poradi Boga jer je odvratnost koju je osjećala prema pokori bila prevelika.
Istrošena velikim postom, pokorom i duševnim patnjama, preminula je 11. prosinca 1974. g. u svojoj ćeliji u Karmelu Aldehuela u Madridu. Njezine su posljednje riječi bile: „O, kakva je radost umrijeti kao karmelićanka!”
Uz tolika čudesa, koja su se svjedočila još za njezina života, njezina je smrt samo potvrdila ono već znano – umrla je svetica! Tijelo joj nije poprimilo znakove mrtvačke ukočenosti te je počelo ispuštati predivan miris ruža. Sveta Majka Crkva vrlo brzo je to potvrdila. Započetim procesom za beatifikaciju 1981. godine, tijelo je premješteno u samostansku crkvu u Aldehueli gdje i danas navraćaju mnogobrojni vjernici, bilo iz Španjolske bilo iz drugih krajeva svijeta. Sveti Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1998., a svetom 2003. godine.
Čudo koje je prethodilo kanonizaciji bilo je vezano uz argentinskog dječaka Manuela koji je upao u bazen ustajale i blatne vode te je više od 20 minuta proveo pod vodom. Kada ga je vidjela njegova majka da pluta na površini vode, pozvala je ukućane da ga pokušaju reanimirati. S obzirom na to da Manuel nije pokazivao vitalne znakove života, njegova majka Alicia počela se moliti bl. Maravillas. Dječak je odjednom počeo pokazivati određene vitalne znakove, no liječnici koji su ga tada vidjeli prognozirali su da će Manuel imati teška oštećenja mozga ili će biti u trajno vegetirajućem stanju, budući da je pod vodom proveo više od 20 minuta bez kisika. Smješten je u bolnici, a njegovoj su majci liječnici prognozirali da nisu sigurni hoće li preživjeti noć. Alicia je tada osjetila da joj bl. Maravillas kaže da će se dječak probuditi nakon 19 sati. U 5 sati ujutro, točno nakon 19 sati, Manuel se probudio i izgledao je kao da mu se ništa nije dogodilo. Kući je otišao bez ikakvih zdravstvenih poteškoća.
Na svečanoj misi kanonizacije sv. Maravillas u Madridu 2003. g., Manuel je u odori argentinskog gauča prinio darove na oltar Svetom Ocu Ivanu Pavlu II.
Sveta Maravillas i danas ne prestaje posredovati za sve duše pred Gospodinom te je upravo po tome poznata gotovo u svim zemljama svijeta. U našoj domovini Hrvatskoj ubrzo ćemo imati priliku bolje upoznati njezin život objavljivanjem biografije na hrvatskom jeziku, a koja je do danas prevedena na velik broj jezika.
www.medjugorje-news.com/bitno.net
