Sveta Majka Terezija nas poziva da ponovno otkrijemo bit molitve
Molitva je nešto što daleko nadilazi ponavljanje jednostavnih riječi, to je misao ukorijenjena u povijesti kršćanstva zahvaljujući i učenju Majke Tereze iz Kalkute: za sveticu, to je sam Kristov glas koji se uzdiže u visinu. Misao Majke Terezije poziva nas da ponovno otkrijemo bit molitve.
Kroz povijest Crkve mnogi su sveci izrazili svoja razmišljanja o važnosti molitve. Među njih valja ubrojiti Majku Tereziju iz Kalkute, čija su razmišljanja izvor nadahnuća i pouke za svakog vjernika. Njezino dragocjeno razmišljanje o temi molitve omogućuje nam da otkrijemo potpuno novi aspekt ove kontroverzne teme. Da bi to učinila, svetica koristi središnji element kršćanske povijesti, naime Kristov glas.
Kada svetica govori o Isusu kao temeljnoj molitvi, ona ističe bitni koncept: Krist nije samo primatelj molitava, nego je On sam živa molitva. Ova nas misao navodi da duboko razmislimo o onome što ponekad pretvorimo u jednostavan “zahtjev”. Novi je Zavjet, naime, vrlo bogat epizodama u kojima se Krist obraća Ocu riječima prošnje, ali i hvale.
Sveta Terezija je rekla da “U stvarnosti postoji samo jedna istinska molitva, samo jedna temeljna molitva: sam Krist. Samo je jedan glas koji se uzdiže iznad lica zemlje: Kristov glas. Njegov glas ujedinjuje i koordinira u sebi sve glasove podignute u molitvi” (izvor: misli Majke Tereze iz Kalkute).
Stoga je u njegovu promišljanju istinit i dubok nauk: glas koji se uzdiže jedan je i jedini, Isusov. Ta je misao ukorijenjena u temeljnom konceptu crkvene povijesti, a to je da je jedini posrednik između čovječanstva i Boga sam Isus. Dakle, svaka prava i autentična molitva, bez obzira na trenutak ili kontekst u kojem je izrečena, na koju se odnosi, nalazi svoje ishodište i ispunjenje u Kristu.
Ova nas misao potom poziva da razmislimo o još jednom važnom aspektu povezanom s molitvom i meditacijom. Molitva je uistinu univerzalni čin. Svi glasovi vjernika spajaju se u nešto što bi se moglo smatrati još većim skladom. Moliti znači učiniti Krista prisutnim. To se, naravno, ne radi isključivo riječima. Ovdje se otvara još jedan trenutak razmišljanja. Za Majku Tereziju, zapravo, moliti nije značilo isključivo “recitirati” niz riječi koje tvore molbu ili hvalu. Moliti, s druge strane, znači učiniti Krista prisutnim, ali na koji način? Svakodnevnim djelima, dobrim djelima, pretvarajući milosrđe u duboki način komunikacije s Bogom. Tada naša zadaća nije samo moliti riječima (što je samo po sebi važno), nego potvrditi ono što se moli životom sjedinjenim s Isusovim.
