Danas slavimo svetu Elizabetu Portugalsku, kraljicu. Elizabeta je rođena 1271 u aragonskoj kraljevskoj obitelji. Od malena je bila jako pobožna, recitirajući dnevno cijeli božanski časoslov, posteći, čineći djela pokore i dva puta dnevno sudjelujući na svetoj misi. Sa samo deset godina zaručena je za portugalskog kralja Denisa, ali se za njega udala tek kad je imala sedamnaest.
I kao kraljica, Elizabeta je nastavila s praksom redovite molitve i djela milosrđa. Neki dvorjani zamjerali su joj pretjeranu pobožnost. Svojim strpljenje i molitvama na kraju je obratila i samoga kralja, svoga supruga, koji je do tada vodio prilično raspušten život. Aktivno je sudjelovala i u politici, posredujući između supruga i španjolskih kraljeva. S kraljem je imala dvoje djece, sina i kćer. Kada je između njezina supruga i sina izbio građanski rat, Elizabeta je dala sve od sebe da pomiri zaraćene strane.
Kažu da je prilikom jedne bitke, kraljica sjela na mulu i postavila se između dviju vojski. Na kraju je postigla pomirenje oca i sina. Nakon smrti supruga, Elizabeta se povukla u samostan klarisa u gradu Coimbri. Pristupila je trećem franjevačkom redu i ostatak života posvetila brizi za siromašne i bolesne. Bila je poznata po čednosti u odijevanju i govoru, plaćanju miraza siromašnim djevojkama, pružanju konačišta hodočasnicima i obrazovanju djece osiromašenih plemića. Osnovala je brojne bolnice i samostane.
Kada je između njezina sina i kastiljskog kralja izbio rat, ostarjela je kraljica opet izašla iz samostana na bojište, te uspješno spriječila sukob i dogovorila uvjete mira. Nedugo zatim Elizabeta se razboljela te je na današnji dan i preminula. Sahranjena je u samostanu klarisa u Coimbri. Blaženom je proglašena 1526., a svetom već 1625. U umjetnosti je obično prikazuju u kraljevskoj odjeći kako u ruci drži goluba ili maslinovu grančicu.
