Svećenik otkriva: Što je ekskomunikacija, tko joj podliježe i zašto? Te ima li lijeka za onoga tko je pod ekskomunikacijom
U Katoličkoj Crkvi postoji razlika između automatske ekskomunikacije i ekskomunikacije koju izriče crkvena vlast. Iako se ova kazna često pogrešno shvaća kao trajno izbacivanje iz Crkve, njezina je svrha potaknuti osobu na pokajanje, obraćenje i pomirenje s Bogom i Crkvom, piše dominikanac o.Petar Galić na svom FB profilu.
U Katoličkoj Crkvi postoji razlika između automatske ekskomunikacije (lat. latae sententiae) i ekskomunikacije koju izriče crkvena vlast (ferendae sententiae).
Automatska ekskomunikacija nastupa samim činjenjem određenog teškog djela, ako su ispunjeni i opći uvjeti kanonskog prava. To ne znači da je osoba “izbačena iz Crkve” u smislu da prestaje biti katolik – krštenje ostaje trajno – nego da joj je zabranjeno primati sakramente i vršiti određene crkvene službe dok se kazna ne ukine.
Prema važećem Zakoniku kanonskog prava (za Latinsku Crkvu), primjeri djela koja mogu dovesti do automatske ekskomunikacije uključuju:
Otpad od vjere (apostazija), hereza ili raskol (šizma), uz ispunjenje zakonskih uvjeta.
Oskvrnuće posvećenih euharistijskih prilika.
Fizički napad na papu.
Svećenik koji odriješi sukrivca u grijehu protiv šeste zapovijedi, osim u vrlo iznimnim okolnostima.
Biskup koji bez papinskog mandata zaredi drugog biskupa, kao i osoba koja prima takvo ređenje.
Povreda sakramentalne ispovjedne tajne od strane ispovjednika.
Osoba koja namjerno izvrši dovršeni pobačaj, kao i oni čije je sudjelovanje bilo nužno za njegovo izvršenje, ako su ispunjeni uvjeti za kaznenu odgovornost.
Važno je naglasiti da nije svaka osoba koja počini takvo djelo automatski ekskomunicirana. Da bi kazna nastupila, moraju biti ispunjeni opći uvjeti, primjerice:
osoba mora biti katolik koji podliježe kanonskom pravu,
mora imati uporabu razuma,
mora djelovati slobodno i svjesno,
mora znati da za to djelo postoji takva kazna ili barem biti teško kriva u neznanju,
ne smiju postojati okolnosti koje umanjuju ili uklanjaju odgovornost (npr. prisila, teški strah ili određeni oblici neubrojivosti).
Ekskomunikacija je ljekovita kazna, a ne trajno isključenje. Njezina je svrha potaknuti osobu na obraćenje i pomirenje s Crkvom. Nakon iskrenog pokajanja, kazna se u mnogim slučajevima može ukinuti putem sakramenta pomirenja ili odlukom nadležne crkvene vlasti, ovisno o vrsti ekskomunikacije.
