Svećenik objašnjava: Što je bračna čistoća?
”Što je bračna čistoća?”, pitala je slušateljica Radio postaje Mir Međugorje. Odgovorio joj je fra Slaven Tomić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi u župnog vikara u župi Krista Kralja u Čitluku, koji je na samom početku objasnio pojmove brak i čistoća.
”Nikad ne smijemo zaboraviti karakter braka, da to nije ljudska ustanova, da to nije nešto što je čovjek izmislio, nego da je to Božji naum, da je to Božja ustanova, odnosno jednostavnim rječnikom da je brak sakrament. Isto kao kad je riječ o drugim sakramentima, ako isključimo Boga iz sakramenta kojeg živimo i u kojem se nalazimo, to dovodi sakrament do svetogrđa.
Ako isključimo Boga iz sakramenta krštenja, onda se to svede samo na, recimo, sponzorstvo, kumstvo ili samo na prijateljstvo, a ne na ulogu kuma u krštenju ili samoga novokrštenika koji prima taj sakrament. Isto tako, sakrament svetoga reda u svećeništvu, ako se isključi boga iz toga sakramenta, onda to ostane neki karijerizam, neka karijera, neki samouspjeh u ostvarivanju vlastitih ciljeva. ne Božjih.
Isto je i sa sakramentom braka. Ako isključimo Boga iz sakramenta braka, onda nastaje razdor u samome sakramenta, odnosno kako mi to nazivamo svetogrđe. Ako se naša volja postavi iznad Božje volje u sakramentu braka, onda prevladava ljudski egoizam, sebičnost, pohota, požuda…
Ovim sam naveo što je ono što se protivi čistoći, a sama čistoća je Božja krepost. Psalmist kaže: ‘Gospodin je sama čistoća i pravednost’.
Dakle, ako govorimo o čistoći, u bilo kojem području našega života ne možemo, a ne govoriti o Bogu koji je sama čistoća i pravednost. Bračna čistoća bi bila uključivanje svjesnosti o ciljevima i smislu braka. Brak u sebi nosi dvojaki smisao.
Što znači dvojaki smisao? Ne znači da je dvojaki smisao sam u sebi da se razdvaja, da je u suprotnosti, nego naprotiv on je neraskidivo povezan. Taj dvojaki smisao u sebi nosi u prvome redu sjedinjenje supružnika i preko toga sjedinjenja dolazimo do drugog smisla braka, a to je otvorenost životu, odnosno začeću i rađanju potomstva.
To bi bilo u korijenu bračne čistoće, u ta dva čina, u bračnome sjedinjenju i otvorenosti novome životu imati čiste naume, odnosno dopustiti Bogu da On preko bračnih supružnika ostvari svoj naum”, kazao je fra Slaven, a onda pojasnio i kako živjeti bračnu čistoću.
”U današnje vrijeme, mi smo toga i svjesni, jaki su udari zla na obitelji i na svetost braka, a pojavljuju se i veliki problemi u življenju sakramenta braka i u življenju čistoće u sakramentu braka, posebno na te načine kojima se čistoća povrjeđuje, to je opet prije svega ljudski egoizam koji dovodi do ispunjavanja onih primitivnih nagona, primarnih nagona koje čovjek u sebi ima. Bračni čin je nečist, ako je vođen požudom, a ne ljubavlju. Dakle, samo zadovoljenjem tjelesnih nagona, a isključivanjem kreposti ljubavi.
Tu trebamo razlikovati tjelesnu privlačnost od pohotne požude. Tjelesna privlačnost je uvijek dobro došla u sakramentu braka, jer bez toga bi teško bilo i stupanje u sakrament braka, ako ne postaji ta tjelesna privlačnost. I ona je uvijek dobrodošla.
Kad je u pitanju požuda, onda je riječ o iskrivljenoj tjelesnoj privlačnosti koja za cilj ima zadovoljiti samo vlastite potrebe, a supružnika gleda samo kao objekt, samo kao sredstvo preko kojeg će doći do svoga cilja. Da bi nam bilo jasnije, možemo se sjetiti primjera kralja Davida: Kada je on kroz prozor svoje sobe ugledao ženu koja nije bila njegova, ali je preko pogleda u njegovo srce ušla požuda da on tu ženu mora imati pod svaku cijenu. Ženo je bilo ime Batšeba, bila je udata za jednoga od najboljih Davidovih vojnika. Ono što je uslijedilo preko te požude u srcu, požude koja je preko pogleda ušla u srce, uslijedila je prevara, uslijedilo je ubojstvo, uslijedili su kasnije još mnogih grijesi koje sama ta požuda privlači na sebe”, kazao je fra Slaven i dodao kako se tu radi ”o razaranju one tjelesne zdrave privlačnosti koja je prijeko potrebna u braku” te da je ”bračni čin nečist ako isključuje onaj drugi cilj, drugi smisao, a to je plodnost”.
”Sada na tome području postoji nekoliko stvari koje današnji supružnici u velikoj mjeri čine neki svjesno, a neki nesvjesno. U pitanju može biti, dakle, korištenje kontracepcije. Kontracepcija znači nešto što je protiv začeća. Ako je protiv začeća, onda je protiv života. Ako je protiv života, onda je protiv samoga Boga. Uporaba kontracepcije je uporaba drugih zaštitnih sredstava, ugradnja spirale ili korištenje i konzumacija različitih pilula koje sprječavaju začeće…
Isto tako je posebno važno naglasiti, a s čime se duhovnici susreću u razgovorima i susretima s ljudima, je jedna pojava koja se u Svetom pismo naziva onanizam, a zapravo je riječ o prekinutom snošaju ili o rasipanju sjemena. Prekinuti snošaj je uvijek u sebi nečist, upravo po onome što mi znamo iz Božje riječi, iz Svetoga pisma u 38. poglavlju u Knjizi postanka gdje postoji jedan čovjek imenom Onan koji će učiniti prekinuti snošaj, a Bog na to reagira tako da tome čovjeku oduzme život. To nam govori o posljedici koju ostavlja taj grijeh, ne samo u ljudskim životima, nego u Božjim očima.
Za živjeti bračnu u čistoću Crkva nudi i potiče jednu od metoda koja se zove Billingsova metoda. To je metoda koja pomaže pratnjom prirodnog ciklusa u žene, u čiju pratnju nije uključena samo žena nego čak i više muškarac, kojemu je stalo da upozna svoju ženu i na tome području, tako da su oboje uključeni u praćenje prirodnog tjelesnog ciklusa plodnih i neplodnih dana i Crkva potiče da bi se izbjegao svaki drugi grijeh Billingsovu metodu koja će omogućiti odnose supružnicima, ali ostavljajući opet onaj cilj: ne izbjegavati začeće i potomstvo, nego i u takvim metodama biti uvijek otvoren novome potomstvu, djeci koja su i ujedno dar od Boga.
Postoji i nešto što se zove uzdržljivost, a što je plod Duha Svetoga. Uzdržavanje od tjelesnih intimnih odnosa u braku kao vid jedne žrtve, uzdržavanje može doći uslijed nekih tjelesnih bolesti, problema ili duševnih problema ili nekih trećih čimbenika koji izravno utječu na situaciju u bračnom i obiteljskome životu. Međutim, Crkva i tu naglašava u svojim dokumentima, od kojih bih spomenuo ‘Humanae Vitae’ i ‘Gaudium et Spes’, da se i u takvim okolnostima uvijek mora zadržati onaj naum koji Bog ima preko nas, a to je otvorenost životu”, kazao je fra Slaven, a naglašavajući kako je najvažniji čimbenik u življenju bračne čistoće zajednička molitva supružnika.
”Tu nikako ne smijemo isključiti, kao možda i najvažniji čimbenik u življenju bračne čistoće, posebnu zajedničku molitvu supružnika, koji se utječu u zagovoru svetaca, od kojih bih posebno istaknuo Blaženu Djevicu Mariju koja je uzor svih kreposti i njezinog zaručnika svetog Josipa koji je okićen različitim titulama koje mu mi vjernici dajemo pa, on je uzor djevičanstva, uzor čistoće…
To nam govori da ono što se nama ljudskim očima čini nemoguće, zapravo je s Bogom uvijek moguće. I ono što bih još u zaključku rekao da živjeti bez Boga nekada se čini lakše, ali živjeti s Bogom je uvijek pravilnije i mi kao vjernici posebno koji se izjašnjavamo javno kao katolici i kršćani trebamo to svjedočiti na svim područjima svoga života pa tako i na području braka i obitelji”, kazao je fra Slaven Tomić.
