Svećenik objašnjava koja su tri temeljna uvjeta za dobivanje potpunog oprosta na blagdan Gospe od Anđela
Budući da se 2. kolovoza slavi Gospa od Anđela ili Porcijunkula i da je mnogima stalo do potpunog oprosta koji vjernik može kao dar Crkve izmoljen od sv. Franje Asiškog primiti, svećenik fra Mate Bašić pojašnjava što je to potpuni oprost te ističe važnost iskrenog pokajanja i vršenja pokore.
Potpuni oprost nas oslobađa od vremenitih kazni. Te kazne, iako je grijeh oprošten ostaju kao memorija i svojevrsno mučenje. Kako poučava mons. Ratko Perić: “Oproštenje krivnje – remissio culpae jest otpuštenje krivnje grijeha, koje uobičajeno odrješenjem u sv. ispovijedi prima raskajani vjernik, koji je grijeh spoznao, priznao ga i za nj se pokajao. Kakvi god bili grijesi, za koje se grješnik kaje, Bog po svom neizmjernom milosrđu daje oproštenje krivnje ili odgovornosti u savjesti, i oslobođenje zaslužene vječne kazne. Ali time ga automatski ne oslobađa vremenite kazne i pokore. A oprost kazne – indulgentia poenae jest upravo to oslobođenje vremenite kazne, brisanje zaslužene sankcije, koju prima raskajani vjernik, penitent.”
Ta vremenita kazna nakon odrješenja ostaje kao svojevrsna sankcija, kao memorija koja stvara određenu bol i sram. “U sv. ispovijedi Bog oprašta krivnju, s vječnom kaznom od pakla, ali ostaje vremenita kazna za koju se u ispovijedi prima pokora: molitva i dobra djela. Ako nam kajanje i pokora, tj. molitva i patnja, nisu savršeni, tih se vremenitih kazna posve ne oslobađamo na ovom svijetu. Štoviše, nosimo ih sa sobom i u drugi život, u čistilište. S povećanjem grijeha u životu, rastu nam i kazne! Vjernik sam od sebe ne može sve to izdržati. I upravo nam tu pomažu neizmjerne zasluge Isusa Krista. Te zasluge jesu blago kojim raspolaže Crkva koju je Krist utemeljio i ovlastio da bude poslužiteljica otkupljenja i da dijeli raskajanim grješnicima oproštenje krivnje i oprost vremenite kazne – bilo na zemlji, bilo u čistilištu.”
Tri su temeljna uvjeta za primanje potpuna oprosta: da se vjernik raskajano ispovjedi, da se pobožno pričesti i da izmoli neku molitvu na nakanu Svetog Oca Pape (Obično se moli Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu).
No, ne smijemo zaboraviti da ovo nije dolazak u dućan. Glavni od uvjeta je iskreno kajanje, što znači da je vidljiv popravak nakon ispovijedi. Ispovijed ne smije postati perilica rublja, već mora biti rađaonica u kojoj započinjem novi život. To znači da u tom sakramentu ne treba očekivati neko draškanje ušiju, već se traži iskreno priznanje grijeha po vrsti i broju, bez okolnosti ili razloga, bez osuđivanja i prenošenja krivnje na druge, bez predrasuda da neki svećenik daje bolje odrješenje od drugog jer mi pobuđuje osjećaje, nije strog, ima ugodan glas…
Svi ti navedeni primjeri mogu nam pomoći da ipak dođemo do iskrenog kajanja i do popravka po kajanju. Jer ako ispovijedamo grijehe i onda još napomenemo da smo počinili grijeh zato što je netko drugi učinio nešto loše prema nama, onda automatski krivnju svaljujemo na drugoga, te tako ne možemo prepoznati iskreno kajanje i žalost zbog vlastita počinjena grijeha. Jedino se tako, uz kajanje i popravak možemo osloboditi vremenite kazne, koju na ovom svijetu zadovoljavamo kada strpljivo, iz dana u dan, podnosimo sve patnje i svakovrsna iskušenja. I time rastemo u vjeri i duhovnosti.
Potpuni oprost nam tako daje posebnu snagu da nosimo iz dana u dan svakovrsna iskušenja i patnje te tako još više prigrlimo križ i njega sa svima svetima nosimo u Nebo, kaže svećenik.
