Svećenik o razgovoru s Padre Pijom: Nisu ga brinuli potresi i epidemije nego nešto mnogo strašnije!
SVEĆENIK U RAZGOVORU SA PADRE PIOM Jose Maria Zavala novinar radio je sa sad pokojnim rimskim egzorcistom Gabrielom Amorthom intervju koji je sve aktualniji. Velečasni Amorth osobno je poznavao sv. Padre Pija 26 godina i često je razgovarao s njim. Zavala je intervjuirao oca Amortha 2011. i nije objavljivao intervju sve do smrti egzorcista, kad ga je objavio u svojoj knjizi o Fatimi. Ovo su neki dijelovi intervjua:
– Oprostite mi što inzistiram na Trećoj fatimskoj tajni: je li Padre Pio tajnu povezao s gubitkom vjere u samoj Crkvi?
Otac Gabriele namrštio je obrve i izbacio bradu. Djelovao je povrijeđeno.
-Doista, rekao je, jednog dana Padre Pio rekao mi je veoma tužno: Znaš li što, Gabriele? Sotona je ušao u sama njedra Crkve i kroz kratko vrijeme započet će svoju vladavinu lažnom Crkvom.
– O moj Bože! Neka vrsta antikrista! Kada vam je to prorekao?,
Vjerojatno oko 1960. godine jer sam tad već bio svećenik, odgovorio je Amorth.
– Je li zbog toga Ivan XXIII toliko paničario oko objave Treće fatimske tajne kako ljudi ne bi mislili da je on nekakav antipapa ili tako nešto?”
Jedva primjetan smiješak pojavio se na licu oca Amortha.
– Je li vam svećenik Padre Pio rekao još nešto o dolazećim katastrofama: potresima, poplavama, ratovima, epidemijama, gladi? Je li ukazivao na ista zla prorečena u Svetom pismu?
– Nisu mu bile važne takve stvari, koliko god su se one pokazale strašnima. Pridavao je važnost samo velikom otpadu od vjere u Crkvi. To ga je pitanje uistinu mučilo i za to se molio i prikazivao velik dio svojih patnji. Bio je razapet zbog te ljubavi”, rekao je otac Amorth.
– Treća fatimska tajna? (sadržaj na kraju tekst, op.a)
– Tako je.
“Postoji li način da se izbjegne nešto toliko strašno, oče Gabriele?
– Postoji nada, ali ona je beskorisna ako nije popraćena djelima. Počnimo od posvećenja Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinom. Molimo svetu krunicu, molimo i vršimo pokoru, rekao je Amorth
Sadržaj Treće fatimske tajne, piše sestra Lucija:
Pišem iz poslušnosti Tebi, moj Bože, koji mi zapovijedaš da to učinim preko Njegove Ekselencije biskupa Leirije i preko Tvoje i moje Presvete Majke.
Nakon dva dijela koja sam već objasnila, na lijevo od Gospe i malo poviše, vidjeli smo Anđela s plamtećim mačem u lijevoj ruci. Bljeskajući ispuštao je plamenove koji su izgledali kao da će zapaliti svijet. Ali plamenovi su se gasili u doticaju sa sjajem kojeg je Gospa isijavala iz svoje desne ruke.
Pokazujući na zemlju svojom desnom rukom, Anđeo je vikao snažnim glasom: “Pokora! Pokora! Pokora!” I vidjeli smo u neizmjernoj svjetlosti koja je Bog: ‘nešto slično kao što izgledaju ljudi u ogledalu kad prolaze ispred njega’ Biskupa obučenog u Bijelo ‘imali smo dojam da je to bio Sveti Otac’, kazao je svećenik Padre Pio.
Ostali Biskupi, Svećenici, Redovnici i Redovnice, uspinjali su se na strmu planinu, na čijem je vrhu bio Križ od grubo obrađenih trupaca, poput hrasta plutnjaka s korom. Prije nego što je dospio onamo, Sveti je Otac prošao kroz veliki grad napola u ruševinama. Napola se tresući, isprekidanim korakom, pod dojmom boli i žalosti, molio je za duše leševa koje je sreo putem.
Došavši na vrh planine, dok je klečao na koljenima kod podnožja velikog Križa, ubila ga je skupina vojnika koja je ispalila metke i strijele na njega. I na isti način ondje su umrli jedan za drugim Biskupi, Svećenici, Redovnici i Redovnice, i razni laici različitih staleža i položaja. Ispod dviju prečki Križa bila su dva Anđela, svaki s kristalnim škropilom u ruci, u koje su skupili krv Mučenika i njome škropili duše koje su se kretale k Bogu.
