Svećenik o liku Orašara ispod bora: Čim nešto ima magijsku moć, zagarantirano postaje hit
Zagrebački svećenik fra. Stjepan Brčina objavio je na svom Instagram profilu tekst o liku Orašara koji je na nekim mjestima postao sinonim Božića, nauštrb malog Isusa kome je blagdan zapravo posvećen. Tekst prenosimo u cijelosti:
I ove godine u Zagreba ispred crkve svetog Marka u sklopu adventa i ispod jelke, umjesto jaslica i Isusa Krista koji bi trebao biti jedini simbol Božića našao se Orašar. Ah već zamišljam izraz nekih faca dok ovo čitaju kako komentiraju u sebi pa šta je tu loše? Opet ovi popovi nešto…
Orašar je figura koji proizlazi iz njemačkog folklora i služi kao amajlija za sreću i tjeranje zlih duhova. Popularizacija ove figure potaknuta je i svjetski poznatom bajkom i baletom zvanom Orašar u kojoj je ovaj lik ni manje ni više nego heroj koji se bori protiv kralja štakora/miševa. Orašar je začarani dječak.
Je li normalno da Isusa Krista zamijeni Orašar koji se bori protiv štakora, tj. poganska amajlija za sreću? Nije Orašar samo ispred crkve sv. Marka, problem je u tome što se Orašar našao i u mnogim kršćanskim obiteljima koji ga spremno doživljavaju kao simbol Božića, najčešće ne razmišljajući o tome što unose u svoje domove. Važno je da si in. Pojedini portali uporno pokušavaju pronaći poveznicu između Orašara i Božića nekim sladunjavim pričama.
Ovako navodi jedan portal: “Prije svega, njemački folklor kaže kako orašari štite naš dom od zlih duhova te donose sreću i mir. Predstavljaju snagu pa kao takvi mogu štititi vas i vaš dom. S obzirom na to da su se orasi i ostali orašasti plodovi skupljali tijekom jeseni, u zimskim mjesecima orašari su bili češće korišteni pa ih i zbog toga povezujemo s blagdanima.”
Naravno, čim nešto ima magijsku moć da štiti i donosi sreću zagarantirano postaje hit.
Pa i da ima poveznice s Božićem, onda može biti samo sporedna uloga u jaslicama (kad bi mu i našli poveznicu), a ne glavni i jedini lik kao da slavimo rođenje Orašara, a ne Isusa Krista. Kupnjom i ukrašavanjem bora nekršćanskim simbolima zapravo pomažete relativizaciji Božića. Očigledno je nekima lakše gledati začaranog dječaka nego dječaka ljubavi. (1Iv, 4,16)
Reći će Isus: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” ( Mk 7,5-8).
