CRKVAOSTALOVJERA I DUHOVNOSTZANIMLJIVOSTI

Svećenik koji je prkosio najgoroj noćnoj mori

Svećenik koji je prkosio najgoroj noćnoj mori. Četrdeset godina nakon atentata na vlč. Jerzyja Popiełuszka u noći s 19. na 20. listopada 1984., ostaju neke sumnje u vezi s okolnostima koje su ga okruživale.

Što se zapravo dogodilo u noći s 19. na 20. listopada 1984.? Okolnosti smrti poljskog svećenika blaženog fra. Jerzy Popiełuszko, čije je tijelo pronađeno u Visli nekoliko dana kasnije, ostaje enigma.

Uhićenje i osuda trojice tadašnjih policajaca nikada nije omogućilo da se cijelom lancu odgovornosti uđe u trag njegovom izvoru. Tim više što su neke dokumente Ministarstva unutarnjih poslova uništili agenti režima kad je pao 1989. Nedavna konferencija na rimskom Sveučilištu Gregoriana, na kojoj je sudjelovalo nekoliko stručnjaka za to razdoblje, baca novo svjetlo na progon Katoličke crkve. u Poljskoj u to vrijeme — posebno na sudbinu koju je imao svećenik fra Jerzyj Popiełuszko.

Nadahnut hrabrošću sv. Ivana Pavla II. i Bl. Kardinal Wyszynski, između 1982. i 1984. Fr. Popiełuszko je održao snažne propovijedi na svojih 26 “Misa za našu domovinu”, slavljenih u Varšavi u župi sv. Stanislava Kostke, gdje je bio vikar. Prema riječima povjesničarke Ewe Czaczkowske, ta su slavlja sudionicima omogućila “dva sata slobode”, a “mnoga svjedočanstva pokazuju da su te molitve omogućile stvarno duhovno iscjeljenje od straha, mržnje prema vlasti ili želje za osvetom”.

Rušivši okove mržnje, svećenik mučenik — koji nikada nikoga nije napadao, nego je svoja razmišljanja crpio iz istine Evanđelja — otkrio je Poljskoj i svijetu krhkost ovog režima. Time je potaknuo otpor koji će pet godina kasnije dovesti do pada komunizma.

Jerzy Popiełuszko proglašen blaženim 2010. zapravo nije bio jedini svećenik ubijen u Poljskoj tijekom posljednjih godina komunističkog režima. Ukupno je od 1976. do 1989. godine ubijeno 10 svećenika.

Povjesničar Jakub Gołębiowski iz Instituta za nacionalno pamćenje pripovijeda da su tijekom godina “komunisti osmislili nove i sve sofisticiranije taktike za borbu protiv Crkve. […] Svaki je svećenik, od trenutka kada je stupio u sjemenište do svoje smrti, bio tretiran kao neprijatelj komunističkog sustava i agent strane države, Vatikana.” Unutar Ministarstva unutarnjih poslova “Odjel 4” bio je posvećen nadzoru Katoličke crkve.

1984., orvelovska godina

Politolog Andrzej Grajewski vidi podudarnost između godine Fr. Popiełuszkova smrt, 1984., i godina koju je George Orwell odabrao za naslov svog istoimenog distopijskog romana koji osuđuje totalitarno društvo nadzora. Andrzej Grajewski primjećuje mnoge sličnosti između totalitarnog svijeta koji opisuje britanski pisac i stvarnosti komunističke Poljske.

U 1980-ima, nakon što je general Jaruzelski proglasio “ratno stanje”, zemlju je napustilo milijun svojih državljana, od kojih su mnogi bili među njezinim najdinamičnijim članovima. Sigurnosne službe pojačale su sustav nadzora dostojan Orwellovog “Velikog brata”. Postojale su tisuće službenika zaduženih za nadzor stanovništva, povezanih s tisućama doušnika razasutih po svim sektorima gospodarskog i društvenog života, pa čak i po župama.

No, suprotno Orwellovom distopijskom prikazu, Katolička crkva nudila je “prostor slobode koji vlasti nikada nisu mogle kontrolirati”. To je razbjesnilo režim. Fr. Glasnogovornik vlade je u to vrijeme Popiełuszkove “Mise za našu domovinu” nazvao “seansama mržnje”. Ovo je iznenađujuća paralela s “dvije minute mržnje” opisane u Orwellovom romanu kako bi se probudile negativne emocije i učinilo stanovništvo manipulirajućim propagandom.

U prosincu 1983. vlč. Popiełuszko je uhićen. Grubom namještaljkom, u njegovom osobnom stanu otkriveno je oružje i eksploziv — koje su, naravno, podmetnuli agenti režima. Intervencija glavnog tajnika biskupije najprije je dovela do njegova oslobađanja. No ubrzo su uslijedili razni oblici maltretiranja i provociranja. To je kulminiralo pokušajem izazivanja “saobraćajne nesreće” 13. listopada 1984., nakon čega je uslijedila njegova otmica i smaknuće šest dana kasnije.

Masovni nenasilni otpor na dženazi Val emocija i prosvjeda koji su anticipirali tvorci ovog zapleta trebao je opravdati novo autoritarno stezanje vijaka, kao dio unutarnjeg obračuna režima. Andrzej Grajewski u ovoj sekvenci vidi “istinski orvelovski scenarij društvenog inženjeringa, korištenje emocija za vođenje hladnokrvne političke igre.” U stvarnosti, međutim, svećenikov sprovod protekao je u uvjetima izuzetnog dostojanstva i mira, oživljavajući masovni nenasilni otpor režimu.

“Big Brother je izgubio i totalitarni sustav počeo se raspadati”, zaključuje Andrzej Grajewski 40 godina kasnije. Danas hodočasnici iz cijeloga svijeta odaju počast bl. vlč. Popiełuszkov grob u Varšavi. Ondje pronalaze energiju da se odupru zloporabama svih vrsta, bilo da dolaze iz autoritarnih režima ili demokracija u kojima su vjerska sloboda i sloboda savjesti potkopane raznim oblicima “orwellovskih” uvjetovanosti. Oduprijeti se stisku ideologija i iskrivljenog jezika te živjeti svoju vjeru kao čin neprestane potrage za istinom i slobodom, ostaju ključni izazovi za današnje kršćane.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er