Svećenički Marijanski Pokret – Širenje
Svećenički Marijanski pokret – Širenje. U prvom djelu pisali smo kako je nastao SMP. Svećenički marijanski pokret uspio se proširiti na tih i neobičan način. Među gotovo svim narodima Europe, Amerike, Azije, Afrike i Oceanije sada su već određeni odgovorni za svaku naciju, kojima je povjereno da skupljaju pristupe i da prate oblikovanje Cenakula.
Njima je također povjerena zadaća da imenuju različite odgovorne za pokrajine i biskupije, pazeći da se sve obavlja u najvećoj vjernosti duhu Pokreta. Imajući u vidu samoupravu koja se prepušta nacionalnim centrima, nije lako načiniti točan okvir brojčanog stanja.
To ni nije od velike važnosti, jer se ovdje nalazimo nasuprot “jednom duhu”, koji izmiče vanjskoj kontroli i ostvaruje se u onoj mjeri u kojoj svaki svećenik, koji je to prihvatio, nastoji svakog dana živjeti svoju posvetu Mariji. Prema upisnicama koje smo primili bilo bi sada već oko tristotine pristaša među biskupima i preko šezdeset tisuća svećenika biskupijskog klera i svih redovničkih zajednica i kongregacija.
Budući da ne postoji pravi i vlastiti upis, za laike se ne može dati ni neka približna brojka, iako se sigurno radi o milijunima.Ugodno je zatim konstatirati širok pojas svećenika simpatizera; nisu se još upisali u Pokret, ali pokazuju svoju solidarnost na različite načine i u raznim prigodama. Njihov je broj možda veći od broja upisanih.
Ako žive duh Pokreta, oni već čine ono što je u njemu bitno, iako se ne nalaze u popisu. Iako smo, gotovo neopazice, postali brojna četa, još se događa da mnogi svećenici ne poznaju subraću koja žive vrlo blizu i koja pripadaju Pokretu. To se događa u krajevima u kojima je Svećenički marijanski pokret tek započeo, ali i drugdje.
Razlog
Razlog je tome nedovoljna organizacija kojom se raspolaže, što će ostati kao njezino obilježje, te osjećaj opreznosti koji dovodi do toga da se ne daje. Iako popis ni adrese prvome koji to zatraži, budući da se radi o jednom duhovnom izboru i o naročito nutarnjoj obavezi.
Ipak, posvuda prisustvujemo ovoj čudesnoj činjenici: Gospa misli na to kako će preko Cenakula molitve i bratstva učiniti da se njezini svećenici upoznaju, pomažu, ljube kao braća i tako postanu snaga povezivanja medu svim klerom.
Radi utješne stvarnosti Općinstva Svetih smatraju se kao još aktivni i vrlo bliski članovi i oni svećenici koji su pred nama već otišli u vječni život.
Tu su neki kardinali (prvi od njih koji se upisao bio je Giacomo Lercaro, tada bolonjski nadbiskup), mnogi biskupi (sjetimo se, među ostalima, mons. Joaoa Venancia Pereire, nekoć biskupa Leiria-e i Fatime, koji se upisao 1973, a umro 1985.) i sada već više od pet tisuća svećenika.
Oni su učinili dragocjenim posljednje godine svog intenzivnog apostolata odnosno bolesti prihvaćajući i živući Gospin poziv u Svećeničkom marijanskom pokretu. Među njima dobro je spomenuti slugu Božjega: P. Gabrijela Allegra, poznatog bibličara i prevoditelja Svetog Pisma na kineski jezik. Njegovo je posljednje djelo bio prijevod na kineski knjige: “Svećenicima Marijinim predragim sinovima”.
U svom brzom i podrobnom širenju, Svećenički marijanski pokret naišao je na manje teškoća nego što bi se moglo bojati.
Vjernost Crkvi
Budući da je njegova značajka vjernost Crkvi i poslušnost zakonitim Poglavarima, tamo gdje su se oni – naročito na razini biskupa – pokazivali nakloni i hrabrili, stvari su napredovale s većom lakoćom.
Više se strpljivosti moralo primijeniti u iščekivanju ondje gdje se je vlast pokazala neodlučnom ili ravnodušnom. Napose u upravljanju “svojim” Pokretom opaža se budna prisutnost Gospe koja rasvijetljuje: krijepi u teškoćama i obuzdava u oduševljenjima; uči da se hrabro služimo slobodom Božje djece i istodobno priječi da zauzmemo stavove koji bi bili u protivnosti ili kao buna protiv Poglavara, što je u suprotnosti s drugom osnovnom točkom Svećeničkog marijanskog pokreta, a ta je: ljubav prema Papi i prema Hijerarhiji koja je s njim sjedinjena.
