“Srbija po nazivima ulica i dalje živi u dobu ‘bratstva i jedinstva’”, žalili su se još 2013. godine vodeći srbijanski mediji, konstatirajući kako u srbijanskim gradovima mogu nabrojiti čak 16 zagrebačkih, 50 sarajevskih, 17 ljubljanskih, 24 skopske i 20 podgoričkih ulica. Tada je bilo i pet hrvatskih, 27 makedonskih, tri slovenske, 34 crnogorske, 48 bosanskih, ali i 218 ulica maršala Tita.
Tamošnji dužnosnici i intelektualci bili su podijeljeni, neki su smatrali da to nije problem, a drugi su pozivali na preimenovanja ulica, pozivajući se na “reciprocitet”. Jer npr. Beogradska ulica postojala je tada, a i sada, samo u glavnim gradovima Makedonije i Crne Gore.
Godinu dana kasnije Beograd je Zagrebačku ulicu promijenio u Ulicu Koče Popovića, a sedam godina nakon tih rasprava, ulice Beograda masovnije će mijenjati nazive, njih 120 koje imaju nazive vezane za Hrvatsku. A gotovo 30 godina od raspada SFRJ nestat će i neki od 400 naziva koji su u glavnom gradu Srbije vezani uz Bosnu i Hercegovinu te Sloveniju. I doista, Beograd i drugi srpski nazivi nisu popularni u nazivima ulica i trgova bivših jugoslavenskih republika. Beogradsku ulicu imaju samo Skoplje i Podgorica, a u Zagrebu je ona 1990. preimenovana u Kovačićevu, a kasnije u Ulicu kneza Višeslava.
Zagrebačku ulicu i dalje imaju Ljubljana (Zagrebška ulica), Podgorica, Sarajevo i Skoplje (Zagrebska). Ljubljanska ulica još uvijek je prisutna u svim glavnim gradovima bivših jugoslavenskih republika, a Sarajevska ulica je u Zagrebu, Beogradu i Podgorici, dok je u Ljubljani obećana 2016. godine, ali još je nema. Podgoričke ulice, zbog neslavnijeg naziva Titogradska prije raspada SFRJ, ima samo u Beogradu te u nekim manjim mjestima poput, recimo, Banje Luke, no Titogradska ulica i dalje postoji u nekim srbijanskim gradovima, poput Subotice, piše Večernji list.
Skopljanska se ulica nalazi u Beogradu, Sarajevu i Ljubljani. U Hrvatskoj su nazivi ulica masovno mijenjani početkom 90-ih nestankom brojnih naziva vezanih uz NOB, ali i srpske ličnosti te toponime. No komunistički zločinac Tito nije tako masovno mican pa ga i danas ima u podosta hrvatskih mjesta.
Nisu ni sva srbijanska mjesta izbačena iz naziva ulica hrvatskih gradova. Zagreb je početkom 90-ih promijenio nazive 500-tinjak ulica i trgova, ali i dalje je zadržao neke nazive s područja Srbije, pretežito vojvođanske. U Zagrebu su i danas Alibunarska ulica, Apatinska, Zemunska, Petrovaradinska, Bačka, Somborska, Subotička, Rumska, Slankamenska, kao i Fruškogorska ulica. Ima mnogo i bosanskohercegovačkih naziva pa je tu i dalje Banjalučka ulica, Goraždanska, Kreševska, Travnička, Igmanska, Majevička itd. I Osijek ima Subotičku, ali i Srijemsku ulicu, dok je Novosadska ulica u Retkovcima.
Zagrebačka nestala 2014.
Promjene imena ulica u Crnoj Gori nastaju sredinom 2000-ih, kad ova republika postaje samostalna, no i dalje ima ulica nazvanih po „starim“ nazivima iz bivših republika. U Skoplju se 90-ih promijenilo „tek“ 40-ak ulica, što je stupilo na snagu 2012. godine zbog političkih nesuglasica i odluke Ustavnog suda, no tada kreću i masovnije promjene imena ulica. U Beogradu prve veće promjene nastaju nakon 2000., ali Zagrebačka ulica nestaje tek 2014., kad se mijenja naziv 200-tinjak ulica. A BiH opet po svome. Sarajevo mijenja 40 posto naziva ulica iza 2000., Banja Luka 1997. mijenja 60 posto naziva, a hrvatski dio Mostara u još većem postotku.
Dakako, svaka strana miče stare i dodaje svoje nazive. Inače, u bivšoj SFRJ bila je popularna Dalmatinska ulica, koja je i danas u Podgorici i Mariboru. U Podgorici ima i Kninska, Plitvička, Trebinjska, Bohinjska ulica, u Ljubljani je i dalje Novosadska, dok Ljubljansku ulicu imaju i Osijek i Vukovar. Novi Sad ima Dalmatinsku, tik do Bulevara Europe, a i dalje je u tom gradu i Vardarska, Jablanička, Kosmajska, Dubrovačka, Banjalučka, Slavonska, Zetska… A jedno istraživanje iz 2009. godine pokazalo je kako od svih hrvatskih gradova najviše ulica nosi naziv Zadra, čak 177 diljem Europe.
www.medjugorje-news.com/narod.hr
