Kolumnist dnevnih novina New York Post Michael Barone navodi da je strah od toga da broj oboljelih slomi zdravstveni sustav bio legitiman, ali piše da smatra i to da uspješnu borbu protiv covida lockdownom mogu provesti samo otočne ili izolirane zemlje, prenosi N1.
Kolumnist njujorškog tabloida kreće od otvorenog pitanja: “Jesu li lockdowna bili pogrešni?”
Barone piše da je sve više naznaka u smjeru pozitivnog odgovora na pitanje, a da je sigurno to da je riječ bila o sasvim novoj metodi. Prisjetio se da je romanopisac Lionel Shriver naveo da “nikada ranije nismo reagirali na zarazu zatvaranjem cijelih država”. Barone primjećuje da je azijska gripa u sezoni 1957/58. pobila između 70 i 116 tisuća Amerikanaca, što je bilo između 0,04 i 0,07 posto stanovništva SAD-a, odnosno da je hongkonška gripa od 1968. do 1970. pobila oko 100.000 Amerikanaca ili 0,05 posto stanovništva.
Koronavirus je do sada ubio 186.000 Amerikanaca, što ispada 0,055 posto stanovništva.
“To će još rasti, ali to je otprilike iste magnitude kao te dvije gripe, a i (koronavirus) pokazao se manje smrtonosan za one mlađe od 65, nego što su to bile te dvije gripe”, napisao je Barone.
On dalje navodi da u slučaju tih dviju teških epidemija gripe iz 20. stoljeća nije bilo masovnog zatvaranja škola, ureda, tvornica, restorana i muzeja.
Kao jedan od odgovora na pitanje zašto se danas tome pristupa tako drugačije, on navodi “moguće veće povjerenje u učinkovitost vlade”, te piše: “Ako javne politike mogu utjecati na klimatske promjene, onda mogu iskorijeniti virus.”
Drugi mogući odgovor je da smo neskloniji riziku. Djeca tako, piše dalje, ne smiju u školu, gimnastička igrališta su nestala, studente se štiti od “mikroagresije”. “Safetysm mindset”, posudio je Barone izraz koji sugerira “ideologiju sigurnosti” kao društveni nazor, što je posudio od Jonathana Haidta i Grega Lukianoffa, autora “The Codding of the American Mind”.
Ipak:
“Vijesti o virusu covid-19 koji ubija na desetke i gomila pacijente preko kapaciteta bolnica u Bergamu u Italiji, prouzročilo je bijeg u sigurnost i ograničenja. Mnogi su Amerikanci prestali ići u restorane i dućane i prije nego što su propisani lockdowni u ožujku i travnju. Pretjerane projekcije nekih epidemiologa s profesionalnim interesom u predviđanju pandemije, prouzročile su zahtjeve vladi da djeluje”, napisao je Barone.
“Legitimni strahovi da bi se bolnice mogle pretrpati očito objašnjavaju (unazad gledano smrtonosne) naredbe guvernera New Yorka, New Jerseyja, Pennsylvanije i Michigana domovima za starije da primaju covidom zaražene pacijente”, nastavio je s tekstom.
“Samo, očiti uspjesi Južne Koreje i otočnih nacija Tajvana, Singapura, Novog Zelanda u tom smjeru nikada ne bi mogli biti kopirani u kontinentalnom globaliziranom SAD-u”, smatra Barone.
On negira administracijama pojedinih američkih država da su “slijedile znanost”, kako je stavio pod navodnike, kada su propisivale lockdowne, nego im predbacuje da su time tek trenutno smanjile broj oboljelih od covida-19, a da je to za posljedicu imalo otežavanje praćenja stanja kod oboljelih od karcinoma, tretmane nakon srčanih udara i savjetovanje protiv ovisnosti od droga.
Barone smatra da je bilo neutemeljeno izlaziti na plaže, jer je “širenje virusa u vanjskom prostoru minimalno”, kao i zatvaranje škola, jer “malo koje dijete dobije ili širi virus”, dok zatvaranju velikih trgovina i crkvenih službi suprotstavlja “blagoslivljanje neizbježno bučnih i nagužvanih masovnih protesta za politički podobne ciljeve”.
Barone se poziva na članak u Wall Street Journalu od tjedna prije u kojem se optužuje da su lockdowni bili pretjerani i skupi.
“To ide u prilog izjavi predsjednika Trumpa od sredine travnja da će ‘produženi lockdown u kombinaciji s prisilnom ekonomskom depresijom prouzročiti neizmjerne i dalekosežne posljedice po javno zdravlje'”, napisao je.
Barone vitira anti-lockdown blogera, bivšeg novinara New York Timesa Alexa Berensona, koji je ustvrdio da su epidemiološka zatvaranja društva prije odgodila nego spriječila zaraze. Barone na kraju piše:
“To su stare lekcije. Vlade ponekad mogu usmjeriti, ali nikada sasvim kontrolirati prirodu. Nemoguće je sasvim poništiti rizik. Pokušaji da se smanji jedan rizik, može dovesti do rasta drugih. U nesigurnosti ljudi čine greške. Kao što je, možda, slučaj i s lockdownima.”
www.medjugorje-news.com/dnevnik.ba
