VJERA I DUHOVNOST

Ovo je razlog zbog kojeg se sv. Mala Terezija svakog dana molila sv. Josipu: Kao beba bila je u smrtnoj opasnosti, a onda je njezina majka učinila ovo…

Veliku pobožnost sv. Josipu koju je živjela sv. Terezija Avilska ostavila je u baštinu bosonogim karmelićankama i ona se raširila po cijelom redu, a na poseban je način pobožnost sv. Josipu zablistala u životu sv. Terezije od Djeteta Isusa. Ona je bila najmlađa od pet sestara. Da su sva djeca iz obitelji odrasla, obitelj bi imala još dvije kćeri i dva sina koji bi nosili ime Josip, ali svi su umrli kao maleni.

U drugom mjesecu života i buduća svetica Marija Tereza Franciska Martin bila je u velikoj opasnosti. Liječnik je izjavio: “Samo hranjenje prirodnim mlijekom s grudi može spasiti djevojčicu.” Ali majka više nije imala mlijeka i odmah su tražili dojilju, međutim djevojčica je odbila dojiti i postala jako slaba. Sva zabrinuta majka se bacila pod noge kipa sv. Josipa koji su imali u kući, i molila: “Sveti Josipe, molim te zbog ljubavi koju si imao prema Isusu, spasi moju malenu.

Ako je pak želiš sa sobom uzeti, neka bude volja Božja.” Terezija je spašena, ozdravila je. A kip je dugo vremena bio milovan od djevojčice koja je odrastajući uvijek gajila veliku pobožnost prema sv. Josipu.

U Francuskoj katoličkoj tradiciji tih godina bile su jako raširene dvije pobožnosti: Srcu Isusovu i sv. Josipu. Kao dokaz tome donosimo podatak da je u drugoj polovici devetnaestog stoljeća bilo objavljeno 908 knjiga koje su govorile o sv. Josipu, deset puta više nego u prvoj polovici istog stoljeća.

Vezani članci

Može se reći da je sv. Josip bio trajni pratitelj u duhovnom životu sv. Terezije od Djeteta Isusa, kao što je zapisala: “Počevši od proljeća mog života, ljubila sam sv. Josipa i Djevicu Mariju.”

S 13 godina izabrala je školski rad na temu “Sv. Josip”, i između ostalog napisala: “Evanđelje kad govori o sv. Josipu kaže samo da je bio muž pravedan i vjeran Bogu. Isus je htio zakloniti zastorom tajne život onoga koga je on zvao svojim ocem, da bi Josipova djela bila samo za njega. Ali kroz zastor Isus nam dopušta nazrijeti nekoliko zraka Josipove veličine: uvijek je odgovorio Božjim milostima i nikad mu nije bilo preteško izvršiti volju Božju.”

S 15 godina Terezija je pošla na najduži put svoga života: u Rim kako bi pitala papu Leona XIII. dopuštenje da uđe u Karmel prije nego li za to ima dovoljno godina. O svojoj žarkoj želji za redovništvom i čuvanju potpune nevinosti duše svetica piše: “Još sam molila Gospu od Pobjede da udalji od mene sve što bi moglo okaljati moju čistoću. Znala sam dobro da će se na putu u Italiju dogoditi mnoge stvari koje bi me mogle smesti, nadasve zato što sam se, ne poznajući zla, bojala da ću ga otkriti. Nisam bila iskusila da je ‘čistima sve čisto’ (Tit 1,15) i da duša bezazlena i iskrena ne vidi zla ni u čemu jer zaista zlo postoji samo u nečistim srcima, a ne u neosjetnim predmetima…

Molila sam sv. Josipa da bdije nada mnom; od svoga sam djetinjstva prema njemu gajila posebnu pobožnost koja se sjedinjavala s mojom ljubavlju prema Blaženoj Djevici. Svaki sam dan molila molitvu: “Sveti Josipe, Oče i Čuvaru djevica.” Tako sam bez straha pošla na svoje dugo putovanje, bila sam tako dobro zaštićena da mi se činilo nemogućim bojati se.” Usput je posjetila svetište u Loretu koje čuva ostatke kuće Svete obitelji. Ona je tu molila i razmišljala te zapisala: “Bila sam jako uzbuđena vidjevši da se nalazim pod istim krovom Svete obitelji, kontemplirajući zidove koje je Isus gledao svojim božanskim očima, gazeći zemlju koju je sv. Josip natopio svojim znojem i gdje je Marija grlila Isusa u svom naručju.”

Godine 1888. Terezija je ušla u Karmel u Lisieuxu i uzela ime Terezija od Djeteta Isusa i svetoga Lica gdje se po uzoru na Tereziju Avilsku gajila velika pobožnost prema sv. Josipu. U samostanskom je vrtu bio kip sv. Josipa. Ona je imala posebnu nakanu koju je molila od sveca: “Isprosi mi dopuštenje da se mogu češće pričešćivati.” Tadašnja praksa to nije uobičavala. Ubrzo je Terezija dobila dopuštenja da to ovisi samo o njezinom ispovjedniku.

Terezija je živjela u jednostavnom i potpunom povjerenju u društvu Svete obitelji. Častila je sv. Josipa moleći devetnice i tražila pomoć u duhovnim potrebama i za obraćenje onih članova obitelji koji su se bili udaljili od prakticiranja vjere. U svom srcu svetica se poistovjećivala sa životom Svete obitelji tražeći u njoj uzor življenja vjere u svakodnevici: “Ono što mi se posebno sviđa kada mislim na Svetu obitelj je zamisliti jedan potpuno uobičajeni život.”

Molitva svetom Josipu koju je Mala Terezija molila svaki dan

Sveti Josipe, Oče i Čuvaru Djevice, čijoj vjernoj skrbi bi povjerena sama nevinost Isus Krist i Djevica nad djevicama Marija, po dvostrukom tom predragom zalogu vruće te molim da mi isprosiš da od svake nečistoće čisto srce sačuvam i čistim srcem i tijelom s tobom služim Isusu i Mariji. Amen.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button