VJERA I DUHOVNOST

Razgovor sv. Franje s Isusom: Evo kako je Isus odobrio Franjinu molbu za spas naših duša od vječne propasti

Jedne noći u srpnju 1216. godine, mladi je fratar usrdno molio u svojoj maloj špilji u šumi, preklinjući Svemogućeg Boga da se smiluje jadnim grješnicima, sjećajući se riječi Gospodina, “ako ne čine pokoru, svi će propasti”. Zvao se Franje imao je 34 godine i već su ga poznavale i voljele tisuće ljudi.

Tada mu se ukazao anđeo i naredio mu da siđe u njegovu omiljenu crkvu, Svete Marije od anđela, također poznatu kao Porcijunkula, to jest mali dio.

Tu su malu kapelicu podigli pustinjaci oko 360. godine, koji su na to mjesto donijeli relikvije iz groba Djevice Marije.

Zatim je 516. godine prešla u posjed svetog Benedikta, te je postala poznata kao Gospa od Anđela, jer su se tamo često čule anđeoske pjesme.

Oko 1212. godine benediktinski opat planine Subasio darovao ju je Svetom Franji, uz uvjet da postane crkva majka njegove redovničke obitelji.

Kad ju je Franjo primio, bila je u lošem stanju i on ju je vlastitim rukama obnovio.
Istu stvar je učinio prije s malom crkvom sv. Damjana, gdje je čuo Isusa kako mu govori s ikone, “obnovi moju Crkvu”.

Budući da je crkva svetog Damjana bila vrlo oronula, svetac je shvatio da Gospodin želi da je on popravi i dao se na popravak.

A kasnije je shvatio da ga Gospodin poziva da služi kao oruđe obnove Crkve.

U crkvi Porcijunkule sveti je Franjo čuo Isusov poziv na život apsolutnog siromaštva.

Ondje je osnovao red Manje braće, te je to postao dom svetog Franje i njegovih prvih učenika.

Godine 1211. primio je svetu Klaru Asišku i posvetio je Gospodinu.

I tu je Franjo umro u subotu 3. listopada 1226. godine.

Franjo je bio u molitvi i kontemplaciji u Porcijunkuli u srpnju 1216., kad je iznenada kapela bila ispunjena svjetlom i on je ugledao Krista obučenog svjetlom na oltaru, a s desne strane svoju Majku, okruženu mnoštvom anđela.
S licem prema zemlji Franjo se u tišini klanjao Gospodinu.

I upitao ga je Gospodin što želi za spasenje duša, a Franjo je odgovorio:

„Presveti Oče, iako sam jadni grešnik, molim te da svima onima koji raskajani i ispovijeđeni za svoje grijehe dođu posjetiti ovu crkvu, udijeli širok i velikodušan oprost, s potpunim oprostom svih grijeha. ”
Vidjevši da Gospodin šuti, Franjo se s pouzdanom ljubavlju obrati Mariji i zamoli je:

“Molim te, Blažena Majko, zagovornice ljudskog roda, zagovaraj me za ovu molbu”.

Zatim je Isus pogledao Mariju i Franjo je bio sretan kad je vidio da se Ona nasmiješila svome božanskom Sinu, kao da kaže: “molim te, daj Franji što traži od tebe, jer me ta molba veseli”.

Tada mu Isus reče:

„Ono što tražiš, brate Franjo, veliko je, ali ti si vrijedan većih stvari i veće ćeš stvari imati.
Stoga se slažem s tvojim zahtjevom, ali pod uvjetom da molite Mog namjesnika na Zemlji za ovaj oprost u Moje ime.

I vizija je izblijedjela ostavljajući Franju kako plače od radosti, od duboke zahvalnosti.

Rano ujutro Franjo je s bratom Maceom krenuo u obližnji grad Perugiu, gdje je boravio novi papa Honorije III.
Kad je došao red na njega da razgovara s Papom, Franjo se obratio s velikom poniznošću, “Vaša Svetosti, prije nekoliko godina popravio sam malu crkvu u čast Blažene Djevice.

Molim te da tamo daješ oproste, ali bez davanja ičega”, mislio je Franjo o siromasima. Papa je odgovorio “koliko godina želite da traje ovaj oprost?”
A Franjo je odgovorio da ne misli na godine nego na duše.

“Želim da svatko tko uđe u nju, nakon što se iskreno pokaje, ispovjedi i primi odrješenje, izbriše sve grijehe i njihove vremenite kazne na ovome svijetu i u čistilištu, od dana njihova krštenja do trenutka kada uđu u tu crkvu”

Impresioniran čvrstim i iskrenim zahtjevom, Papa je rekao:
“Tražiš nešto jako veliko, Francisco, nije običaj rimskog dvora odobravati takvu vrstu oprosta.”

Ali u tom se trenutku Papa podsjetio da je njegov prethodnik Inocent III. bio uvjeren da se Krist ukazao Franji i vodio ga na poseban način.

Tada je Honorije III izjavio: “Moja je želja da tvoj zahtjev bude uslišen.”
Ali prisutni kardinali su prosvjedovali da će ovo opuštanje oslabiti križarske ratove.
Tražili su da ga ukine ili barem ograniči.

A papa je rekao: “Dajem ti ovaj oprost zauvijek, ali samo jedan dan svake godine, od Večernje prethodnog dana do Večernje sljedećeg dana.”
Francisco je tada ustao i nakon zahvaljivanja krenuo otići.

Ali Papa ga je nazvao: “Kamo ideš? Nemate jamstva za ovu popustljivost.”

Franjo se okrenuo prema njemu i rekao: “Sveti Oče, tvoja Riječ mi je dovoljna, ako je ovo Božje djelo, On je taj koji će svoje djelo učiniti očiglednim. Ne treba mi nikakav drugi dokument.

Presveta Djevica Marija morat će biti jamstvo, Krist bilježnik, a anđeli svjedoci».

I tu je Franjo čuo od Gospodina: “Franjo, želim da znaš da je ovaj oprost, koji ti je dan na Zemlji, potvrđen na nebu.”

Međutim, vrijeme je prolazilo, a Honorio nije formalizirao ovlaštenje.

Francisco je tada bio u velikim iskušenjima i bacio se na grm, bio je cijeli krvav, a tamo su ga anđeli zamolili da ide u crkvu jer ga čekaju Krist i njegova Majka.

A Gospodin mu reče: “Po mojoj Majci dajem ti da to bude dan kada je moj apostol Petar čudesno vidio kako padaju njegovi okovi”, to jest prvi kolovoza.

I dodao je,

“Idi u Rim, obavijesti Moju zapovijed Mom namjesniku, uzmi mu kao svjedočanstvo ruže koje si vidio kako niču u grmu i Ja ću ganuti njegovo srce”.

I tako je papa ponovno primio Franju i pisao okolnim biskupima Porcijunkule, pozivajući ih da se sastanu u Asizu prvog dana kolovoza, kako bi svečano proglasili oprost.

Tog je dana Franjo pred mnoštvom okupljenih objasnio dobivene oproste zauvijek.
Biskupi su bili ogorčeni jer nisu vjerovali da je papina namjera proglasiti oprost zauvijek.

Asiški biskup ustao je na pozornicu odlučan da ga proglašava samo deset godina.
Ali umjesto toga on je nehotice ponovio iste riječi koje je Franjo izgovorio.
I jedan za drugim, išli su do kutije misleći ispraviti prethodnu, ali nekim čudom su reproducirali ono što je Franjo rekao.

I tada se Blažena Djevica ukazala blaženom Konradu iz Ofide, obavijena zrakom svjetla, s djetetom Isusom u naručju, na vratima Porcijunkule.
I vidio je kako dijete blagoslivlja sve hodočasnike koji su ulazili u kapelu da dobiju oproštenje grijeha.

Danas se mala Porcijunkula svetog Franje nalazi unutar velike bazilike Svete Marije Anđeoske na Asiškom polju u Perugi, Italija.

I trenutno se potpuni oprost za sebe ili za pokojnika dobiva od 1. kolovoza u podne do ponoći sljedećeg dana, posjetom franjevačkoj crkvi.

Uvjeti su da se izmoli Vjerovanje, ispovjedi se i pričesti te izmole Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakane Svetoga Oca.

Ti se uvjeti mogu ispuniti nekoliko dana ranije ili kasnije, ali je zgodno da se pričest i molitva za Papu održe na dan kada se zaslužuje oprost.

Vjera.hr

www.medjugorje-news.com

Napisite nam Vaše svjedočanstvo

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button

Adblock Detected

Please turn off adblocker