VJERA I DUHOVNOST

Proroštvo blaženice: “Bog će poslati dvije kazne; jedna će biti u obliku ratova i drugih zala, i započet će na zemlji, druga će biti poslana s Neba”

“Bog će poslati dvije kazne; jedna će biti u obliku ratova, revolucija i drugih zala, i započet će na zemlji. Druga će biti poslana s Neba. Čitavu će zemlju prekriti velika tama koja će potrajati tri dana i tri noći. Ništa se neće moći vidjeti, a zrak će biti ispunjen pošastima koje će biti usmjerene uglavnom na neprijatelje vjere, ali ne samo na njih.

Za vrijeme će trajanja te tame biti nemoguće koristiti bilo kakvu čovjekovom rukom stvorenu rasvjetu, izuzev blagoslovljenih svijeća. Onaj tko iz znatiželje otvori prozor i pogleda van ili napusti svoju kuću, na mjestu će pasti mrtav. Za vrijeme ta tri dana, ljudi treba da ostanu u svojim kućama, mole krunicu, te vape Bogu za milosrđe…” proroštvo je velike mističarke blažene Ane Marie Taigi.

Kardinal Pedicinij, koji je poznavao Anu Mariju više od 30 godina, i čiji položaj bio u visoko u rimskoj kongregaciji koja je daleko od lakovjernosti i divljih tvrdnji opširno govori o njezinom čudesnom daru koji je trajao 40 godina:

„Četrdeset i sedam godina, danju i noću, kod kuće, u crkvi, na ulici, vidjela je, sve stvari na ovoj zemlji, fizičke i moralne; prodrla je u dubinu i uzdigla se do neba, gdje je vidjela vječnu kob mrtvih. Vidjela je najtajnije misli o osobama u blizini ili u daljini, događajima i ličnostima prošlih dana….Mogla je samo pomisliti na neku stvar i ona se pojavila na jasan i potpun način ….

Vidjela je ljude koji su se bavili raznim poslovima, dotična mjesta, mišljenja kojih je svaki imao, iskrenost ili prijevaru; svu skrivenu diplomaciju naše ere, a također i Božje odredbe za smutnju ovih moćnika. Vidjela je zavjeru i mračna okupljanja raznih sekti; članove ovih društava, njihovi redove, njihove ceremonije – sve do najsitnijih detalja i u svim dijelovima svijeta – sve kao da se događa u njezinoj sobi….

Možemo reći da je ovaj dar bio dar sveznanja jer to je bilo poznavanje svega u Bogu koliko je inteligencija sposobna za takvo znanje u ovom životu…. Vidjela je daleke morske brodove kako se razbijaju i čula je krike brodolomaca; prodrla je u zatvore Kine i Arabije…gdje su ispovjednici vjere, robovi i zarobljenici čamili u agoniji….Na taj je način vršila neograničeni apostolat, pridobivala duše na milost u svakom dijelu svijeta i pripremala put za misionare; cijeli je svijet bio kazalište… Neka nitko ne misli da pretjerujem, jer, naprotiv, smatram se nesposobnim opisati čuda kojima sam bio svjedok trideset godina.”

Kardinal je dodao da, osim ako je poslušnost prisilila ovu svetu ženu da ništa ne skriva od njega, silno se trudila ostati skrivena od ljudi. Iznad svega, najviše je željela da od ljudi ne primi nikakve darove. Prinčevi Crkve, kraljevi, kraljice, pape i sveci došli su zamoliti ovu skromnu ženu da ih pouči i prosvijetli u tajne neba. Prosvijetlila ih je u mjeri u kojoj je to zahtijevala poslušnost, odmaknuvši od sebe sav duh radoznalosti, čak ni ne tražeći objašnjenje onih stvari koje nije razumjela.

Majka, supruga i svetica

Ono što je zanimljivo je to da je ova žena bila svetica u braku. Sa mužem je stanovala u maloj kući uz kneževu palaču. Njezin muž je bio vrlo grub i nagao čovjek. Da ne razljuti muža, morala mu je često ugađati. Rodila je četiri sina i tri kćeri. Troje djece je umrlo u djetinjstvu. Uz to što je Ana Marija bila lijepa, voljela je, naročito na blagdane, svraćati pažnju na sebe. Dok je jednom nakićena prolazila Trgom Svetog Petra naišla je na strogi pogled jednog redovnika. Doživjela je izvanrednu milost prosvjetljenja.

Potražila je redovnika kojega je srela, načinila životnu ispovijed te započela život molitve i pokore. Ispovjednik ju je poučavao kako da svakodnevne dužnosti pretvori u molitvu i pokoru. Sve radi i podnaša izvanrednom vedrinom srca. Žrtvuje se za obraćenje grešnika. Stupila je u Treći red Presvetog Trojstva. Popela se do vrhunaca kršćanskih kreposti. Išla je svakodnevno na Svetu Misu pod kojom se pričešćivala.

Čim bi primila Isusa u Euharistiji počeo je zanos. Jednog dana za vrijeme Svete Mise ukazao joj se Isus u Euharistiji. Najprije je u Svetoj Hostiji vidjela prekrasan ljiljan u punom cvatu, a na njemu kao da je prijestolje i pojavio se Spasitelj u nadnaravnoj ljepoti. Dok se divila viđenju čula je glas koji joj reče: “Ja sam poljski cvijet, Ja sam kao neokaljani ljiljan sav tvoj. Ja sam tvoj osamljenik i svih koji uzimaju svoj križ i idu Mojim stopama. Onaj koji želi postići Nebo treba provoditi pokornički život.” Mnogi su je molili za savjet. Čak su je s tom nakanom pohodili Pape Pio VII., Lav XII, i Grgur XVI.

Blažena Ana Marija Taigi znala je posve sigurno sudbinu mrtvih. Njen je pogled dopirao sve dqo krajeva zemlje i tamo otkrio ljude koje nikada prije nije vidjela, prodirući pritom u dubinu njihovih duša. Jedan je letimičan pogled bio dostatan; na što bi god usmjerila svoje misli, to joj se razotkrilo i bila bi joj data spoznaja o tome. Vidjela je čitav svijet onako kako mi gledamo pročelje neke zgrade.

Bilo je jednako i s pojedincima i s narodima; vidjela je uzrok njihovih nevolja, kao i lijek kojim se one mogu ukloniti.
Zahvaljujući ovom trajnom i nesvakidašnjem čudu, siromašna je supruga Domenica Taigia postala teologinjom, učiteljicom i proročicom. To je čudo potrajalo punih četrdeset i sedam godina. Siromasi ovoga svijeta su, jednako kao i velikani i prvaci Crkve, dolazili k njoj tražeći savjet ili pomoć. Našli bi je zauzetu kućanskim poslovima, a nerijetko i bolesnu.

Nikada im nije odbila niti zadnju koricu kruha niti najdragocjeniji trenutak svoga vremena, dok bi, s druge strane, odbijala svaki poklon ili hvalu.
Najmoćniji je prijatelji nisu mogli nagovoriti da im dopusti neka njenoj djeci pruže bolje uvjete od onih u kojima su rođeni. Kada bi se našla na kraju sredstava za život, rekla bi to Bogu, i On bi joj poslao sve što je trebala. Smatrala je kako je dobro živjeti od danas do sutra, poput ptica. Jedna joj je kraljica, izagnanica u Rimu, željela dati novac. “Gospođo,” rekla je ona, “kako ste smiješni! Ja služim Bogu, a On je bogatiji od vas.”
“Doticala bi bolesnike, i oni bi ozdravljali; upozoravala bi druge na kraj koji im se bliži, te bi oni umirali svetom smrću. Podnosila je teška trpljenja za duše u Čistilištu, te bi joj duše, jednom oslobođene, dolazile zahvaljivati… Trpila je na tijelu i u duši… Shvatila je kako je njena uloga ispaštati grijehe drugih, da je Isus združuje Svojoj žrtvi.

Umrla je 9. lipnja 1837. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto. U popis Blaženika upisao ju je Papa Benedikt XV. godine 1920.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Back to top button