VJERA I DUHOVNOSTCRKVA

Proročanstvo o najvećoj katastrofi i svjedočanstvo oca Domenica o susretu sa Isusom Kristom

Proročanstvo o najvećoj katastrofi i svjedočanstvo oca Domenica o susretu sa Isusom Kristom Otac Domenico, kojega su nazivali i ‘Padre Pio iz Abruzza’, predvidio je silovit potres u mjestu Marsica u središnjoj Italiji 1915. godine, a potom svjedočio da ga je pod ruševinama spasio čovjek kojega predstavlja Rubac iz Manoppella – Isus Krist.

Otac Domenico, franjevac kapucin iz mjesta Marsica u talijanskoj pokrajini Abbruzzi, danas sluga Božji, još u dječjoj dobi prorekao je jednu od najvećih katastrofa 20. stoljeća u Italiji – potres s epicentrom u Avezzanu koji je prouzročio 30 tisuća žrtava, donosi Aleteia.

No tko je bio taj toliko cijenjen fratar u svome kraju i kraju Padra Pija s kojim je imao vrlo prisnu vezu?

Proročanstvo

Emidio Petracca (otac Domenico) rođen je u Ceseu kraj Avezzana 27. ožujka 1905. godine. Dan prije strašnog potresa koji je zauvijek promijenio sudbinu Marsike 14. siječnja 1915. mali Emidio upozorio je svoje prijatelje iz razreda da će sutradan biti vrlo jak potres koji će uništiti cijeli grad.

Nitko mu nije vjerovao

Očito nitko nije vjerovao dječakovim riječima, jer sutradan su svi išli u crkvu, kao i svaki dan prije nego što bi pošli polje. Međutim tog se dana zbio drugi najrazorniji potres u povijesti Italije koji je u nekoliko sekundi izbrisao preko 30 tisuća ljudskih života. I on je, poput mnogih, živ pokopan pod ruševinama, no za razliku od mnogih, uključujući i dvije mlađe sestre koje su stradale u toj velikoj katastrofi, pronađen je živ i zdrav ispred crkve.

„Čovjek s bradom i dugom kosom“

Kad su preživjeli pitali malog Emidija tko ga je spasio, odgovorio je: „Čovjek s bradom i dugom kosom.“ Međutim nitko u selu, među svega nekoliko desetaka preživjelih duša, nije odgovarao dječakovu opisu. Ali mali Emidio bio je uvjeren u to i nastavljao je na isti način opisivati ​​onoga koji ga je oslobodio greda i izveo na sigurno – čovjeka s bradom i dugom kosom.

Ulazak u franjevački samostan

1921. godine Emidio je ušao u serafski kolegij kapucina u Vastu. 1922. je započeo novicijat kako bi postao franjevac kapucin uzevši ime otac Domenico. Kasnije je studirao filozofiju u Aquili i završio teološki studij u Sulmoni, prije nego što je zaređen za svećenika 1931.

Sveto Lice iz Manoppella

Jednog dana 1966. godine, prebačen je u svetište Svetog Lica u Manoppellu koje je obnovljeno prije nekoliko godina. Kad se fratar našao ispred Svetog Rupca, za koji do tog dana nije znao ni da postoji, glasom slomljenim od emocija je promucao: „To je čovjek koji me spasio od ruševina prije 50 godina.“ Od tog trenutka nadalje nije bilo niti jednog dana da otac Domenico nije kleknuo pred Svetim Licem kojega je postao vjesnik.

Želja da vidi Torinsko platno

Otac Domenica da Cese bio je jednostavan čovjek, ali uvijek je ponavljao da prije nego što umre mora pod svaku cijenu uživo vidjeti Torinsko platno. Fratar ga nije samo smatrao autentičnim, već i istovjetnim Svetom Licu iz Manoppella, baš kao što su to kasnije potvrdila istraživanja. Također je vjerovao da obje svete relikvije potječu iz Isusova groba.

‘Žrtva’

Napokon 1978. godine otac Domenico odlazi u Torino kako bi vidio izložbu Svetog Pokrova i okrunio svoj životni san. Nakon što je vidio relikviju napustio je muzej, a na njega je naletio automobil te je zadobio ozbiljne ozljede zbog kojih je nekoliko dana morao ležati u bolnici. Otac Domenico uvijek je imao lijepe riječi za mladića koji ga je udario, a nekoliko dana kasnije, prije smrti, rekao je: „Ovo je žrtva za Torinsko platno.“ Preminuo je 17. rujna 1978. godine, na dan kada franjevački red slavi blagdan Rana svetog Franje.

Otac Domenico i Padre Pio

Padre Pio, kojega je otac Domenico upoznao 1940. godine, iznimno je cijenio fratra iz Abbruzza. Svima koji bi došli iz Abruzza u San Giovanni Rotondo govorio je: „Što radite ovdje kad imate oca Domenica?“

www.medjugorje-news.com

Izvor
hkm

Vezani članci

Back to top button