Priča o 72. priznatom čudu u Lurdu: ‘Čula sam prekrasan ženski glas koji mi je rekao da se ne bojim’
Antonia Raco, 67-godišnja Talijanka dugo pogođena neizlječivom neurodegenerativnom bolešću, službeno je predstavljena novinarima 25. srpnja u Lurdu, gdje je njezino ozdravljenje prepoznato kao 72. čudo pripisano zagovoru Blažene Djevice Marije od ukazanja 1858. godine.
Raco, kojoj je 2006. godine dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza (ALS) – progresivno i smrtonosno stanje – doživjela je oporavak koji je prkosio medicinskom objašnjenju. Priznanje, koje je prvi put objavilo svetište u Lurdu 16. travnja ove godine, označilo je kulminaciju 16 godina medicinskog, kanonskog i pastoralnog istraživanja. Raco, majka i aktivna župljanka iz Basilicate u južnoj Italiji, živjela je s tom bolešću nekoliko godina kada je 2009. otputovala u Lurd.
„Željela sam ići u Lurd još od djetinjstva“, prisjetila se. Ta se želja ostvarila tog ljeta kada su ona i njezin suprug Antonio otputovali u svetište s talijanskom hodočasničkom udrugom Unitalsi. Međutim, iskustvo nije bilo baš onako kako je nekada zamišljala: Stigla je u invalidskim kolicima, već se boreći s disanjem i gutanjem. Drugog dana volonteri svetišta doveli su je u kupelji. „Molile smo se zajedno. Tada sam čula prekrasan mladi ženski glas kako tri puta govori: ‘Ne boj se!’“, ispričala je tijekom konferencije za novinare u Lourdesu, održane u prisutnosti vjerskih i medicinskih vlasti. Raco je nosila bijeli veo i uniformu Lurdskih hospitalaca – volonterskih njegovatelja kojima se sada pridružuje svake godine, pomažući bolesnima s istim suosjećanjem koje je nekoć iskazivano njoj.
„U tom trenutku, briznula sam u plač i molila za nakane koje sam ponijela sa sobom.“ Opisala je iznenadnu, oštru bol u nogama tijekom uranjanja, kao da su joj „oduzete“. Nije nikome otkrila što se dogodilo tijekom njezina boravka i vratila se kući u invalidskim kolicima. Tamo je, u dnevnoj sobi sa suprugom Antoniom, ponovno čula isti glas koji ju je poticao: „Reci mu! Pozovi ga!“ Poslušavši glas, pozvala je svog supruga, koji je upravo ušao u kuhinju. „Nešto se dogodilo“, rekla mu je. U tom trenutku, prvi put nakon godina stajala je sama. Svladani emocijama, par se zagrlio i plakao zajedno kad su shvatili da je izliječena. Iako presretna, Raco u početku nije bila sigurna kako govoriti o svom iskustvu. Na kraju se povjerila župniku u svojoj biskupiji Tursi-Lagonegro u Basilicati, koji ju je potaknuo da se podvrgne liječničkoj procjeni. Ubrzo nakon toga, posjetio ju je lokalni nadbiskup Francesco Nolè, koji je te godine pratio hodočašće, i nakon što je čuo njezinu priču, rekao joj: „Antonietta, Gospodin je ušao u tvoj dom i dao ti dar – ali to nije samo za tebe. To je za sve nas.“ Put do priznanja trajao je više od desetljeća temeljite medicinske procjene i stručnog pregleda. „Ne postoji lijek za ALS“, rekao je profesor Vincenzo Silani, vodeći neurolog uključen u istragu. Bio je među onima koji su potvrdili i dijagnozu i neobjašnjivost Racovog oporavka. „Pacijenti su osuđeni da im svakim danom bude malo gore.“ Dr. Alessandro de Franciscis, stalni liječnik u lurdskom svetištu, podsjetio je publiku da Crkva smatra ozdravljenje čudesnim samo ako je iznenadno, potpuno, trajno, medicinski neobjašnjivo i ne može se pripisati liječenju ili postupnom oporavku.
Ove kriterije, koji i danas vode Crkvu u rasuđivanju, prvi je uspostavio kardinal Prospero Lambertini, a kasnije papa Benedikt XIV. Rasprava unutar Međunarodnog medicinskog odbora Lourdes (CMIL) u početku je bila neuvjerljiva kada je slučaj prvi put predstavljen 2019. godine. No, novi međunarodni konsenzus o dijagnozi ALS-a, objavljen 2020. godine, pružio je okvir za ponovnu procjenu. Godine 2023. Silani je ponovno procijenio Raca u Milanu i potvrdio konačno izlječenje. Konačno, u studenom 2024. održano je tajno glasovanje među 21 članom Međunarodnog medicinskog odbora Lourdes: 17 je glasalo za neobjašnjivo, potpuno i trajno izlječenje – ispunjavajući dvotrećinsku većinu koju zahtijevaju kriteriji Crkve.
Nakon pozitivnog medicinskog glasovanja, slučaj je upućen sadašnjem biskupu matične biskupije Antonia Raco, Vincenzu Carmineu Orofinu, koji je formalno priznao čudo 16. travnja ove godine. Biskup Jean-Marc Micas iz Tarbesa i Lurda, koji je sudjelovao u znanstvenom procesu bez glasanja, pohvalio je rigoroznost i transparentnost medicinskih rasprava. „Ono što me najviše impresioniralo“, rekao je, „bila je sloboda stručnjaka. Oni nisu tamo da brane neki cilj, već da traže istinu.“ Također je podsjetio sudionike da čuda nikada ne nameću vjeru. „Čak ni Uskrsnuće nije nikoga prisililo da vjeruje“, rekao je. „Čudo je znak – dar koji treba primiti u svjetlu vjere.“ Zaključujući konferenciju za novinare, rektor svetišta, o. Michel Daubanes, izrazio je duboku emociju i zahvalnost prisjećajući se časti objave čuda tijekom molitve krunice na Veliki četvrtak, 17. travnja u 18 sati, samo nekoliko minuta prije nego što je proglašeno u katedrali Tursi-Lagonegro. „ Često kažemo: ‘Kad bih vidio čudo, vjerovao bih.’ Ali istina je: ako vjerujem, mogu vidjeti čuda“, razmišljao je. „Ovo iscjeljenje nije samo priča iz prošlosti. To je živo svjedočanstvo koje i dalje donosi plodove.“
