Preminuo fra Ferdo Boban
Tijelo pokojnog fra Ferde, koji je prag smrti prešao u svojoj 65. godini života, 46. redovništva i 38. svećeništva, bit će izloženo u župnoj crkvi u Veljacima u subotu 14. ožujka od 12:30 h do 13:00 h te na groblju Martića Križ u Posušju od 14:00 h. Sveta misa zadušnica slavit će se na groblju Martića Križ u 15:00 h.
Fra Ferdo je, kako piše na mrežnoj stranici Hercegovačke franjevačke provincije, rođen 5. studenoga 1961. u Batinu, župa Posušje, od roditelja Joze i Ive rođ. Bakula. Kršten je tri dana poslije u Posušju, a sakrament svete potvrde primio je 25. srpnja 1971. Osnovno obrazovanje stekao je u Posušju od 1968. do 1976., a potom je kao sjemeništarac pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, gdje je maturirao 1980.
U Franjevački red i Hercegovačku franjevačku provinciju stupio 15. srpnja 1980. na Humcu, gdje je započeo godinu novicijata. Međutim, zbog služenja vojnog roka u Novom Sadu prekinuo je novicijat te je prve privremene redovničke zavjete položio je 20. rujna 1982. na Humcu. Svečane, doživotne zavjete dao je 24. rujna 1985. također na Humcu. Filozofsko-teološki studij započeo je 1982. u Makarskoj, gdje je studirao do 1984., a potom nastavio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1987. U Mostaru ga je mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić 29. lipnja 1987. zaredio za đakona te na isti dan godinu poslije za svećenika.
Nakon svećeničkog ređenja započeo je pastoralno djelovanje kao župni vikar i duhovni pomoćnik. Prvo na Kočerinu od 1988. i 1989., potom do 1991. u Tomislavgradu te u Seonici do 1993.
Početkom 1993. otišao je u misije u Albaniju gdje od 1993. do 1995. služio kao župni vikar u Laçu, zatim 1995. do 2001. Rubiku. Od 2001. do 2004. obnašao je službu župnika i gvardijana u Laçu.
U Hercegovinu se vratio 2004. te je imenovan župnim vikarom u Veljacima, gdje je djelovao do 2007. Potom je do 2014. obnašao službu župnika u Gorancima te u Gradnićima do 2016. Godine 2016. imenovan je gvardijanom samostana u Konjicu i župnim upraviteljem župe Glavatičevo. Na tim službama bio je do 2025. kada je svoje pastoralno djelovanje nastavio kao župni vikar u Veljacima gdje je i preminuo.
Svoj život proživio je u duhu franjevačke jednostavnosti, skromnosti, nesebičnog služenja i blizine vjernicima. U susretu s pukom Božjim isticala se njegova druželjubivost, vedrina i dobrota te ljubav prema sportu, osobito nogometu.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
